Poput nekog poroka, i hleb stvara osećaj prijatnosti i upravo je u tome tajna njegove popularnosti. Ipak, proizvodnja hleba u Srbiji je za poslednjih godinu dana opala od 15 do 20 odsto, što se pripisuje krizi.

 

Probajte malo bez njega

Nezavisno od velikog broja teorija, stručnjaci se slažu da zatrpavanje probavnog sistema tri puta dnevno različitim vrstama hleba nije dobro. Svaki organizam je drugačiji, nekima od nas hleb nije prijatelj, nekima jeste. Zato bi svako trebalo da istraži koje mu vrste hleba pogoduju ili štete. Jedan od mogućih načina je da neko vreme u potpunosti izostavite hleb, pa zatim da neko vreme jedete različite vrste, pažljivo prateći kako reaguje vaše telo.

Stručnjaci smatraju da su stvari krenule pogrešnim putem početkom šezdesetih, kada je prihvaćena pekarska tehnika koja podrazumeva povećanu upotrebu kvasca, tri puta više nego do tada, kako bi se skratio proces fermentacije. Tako su postigli da vekna bude pečena posle samo jednog sata i ujedno joj produžili rok trajanja. Tri četvrtine vekni koje jedemo danas se prave na taj način. Skraćeni proces pripreme smanjuje nivo razgradnje kvasca, što je manje dobro za našu probavu. Druga krajnost je hleb koji narasta bez pomoći kvasca, što je proces koji traje između 10 i 24 sata.


Ah, taj beli hleb!
- Svežina hleba koji danas kupujemo održava se različitim dodacima koji su dobri za hleb, ali ne i za naš organizam, jer ga teško vari - kaže za „Alo!“ nutricionista Milja Pavlović i dodaje da ako jedete tost za doručak, parče do dva hleba uz ručak i sendvič za večeru, treba da znate da je to više nego što naš sistem može da svari.


Beli hleb je na posebno lošem glasu, a teško je odupreti mu se jer je svuda prisutan i mali je broj jela uz koja, po našim tradicionalnim uverenjima, ne bi prijao hleb. S druge strane, pokazalo se da integralne žitarice regulišu proizvodnju insulina, ali to ne znači da su integralne prerađevine dobre za svakoga.


- Crni hleb je dobar za vas ako imate zdrava creva, ali ako imate osetljivu probavu, ne slušajte sugestije, nego sopstvena creva i sami procenite koliko je dobar za vas - kaže naša sagovornica i dodaje da mnogi ljudi zamrzavaju hleb kako bi mu sačuvali svežinu, ali tako se hlebu menja struktura i to bi trebalo izbegavati. Ipak, nije problem samo u onome što radimo kod kuće jer i hleb koji kupujemo u pekarama često se pravi od prethodno zamrznutog testa.


Čitajte deklaracije
Nutricionista Milja Popović napominje da je veoma važno da prilikom kupovine hleba potrošači obrate pažnju na ono što piše na deklaraciji. Ako se kupuje vekna od integralnih žitarica, pažljivo treba pročitati sastojke i izabrati onu koja je proizvedena od celog zrna pšenice ili mešana sa drugim vrstama integralnih žitarica. Ne bi trebalo zaboraviti da boja crnog hleba može da se dobije kada se u obično belo brašno ubace kakao prah, melasa, karamel ili neka prehrambena boja.


- U spisku se sastojci nalaze po opadajućem redosledu, pa tu treba pratiti koje brašno iza kojeg sledi. Kada kupac želi hleb sa manje glutena, trebalo bi da bira onaj u kojem je kukuruzno brašno na prvom mestu. Ukoliko traži više vlakana, prednost se daje hlebu napravljenom od ražanog brašna, a ako želi nešto nižu energetsku vrednost, a više aminokiselina, minerala i vitamina, onda neka bira hleb od ovsenog brašna.


Pazite na so
Ukoliko hleb ima tablicu, onda bi potrošači trebalo da pogledaju i količinu soli na 100 grama jer hleb se svakodnevno konzumira i u velikoj meri doprinosi povećanom unosu soli u organizam. Tako, ukoliko na deklaraciji stoji da hleb na 100 grama sadrži više od 1,5 grama soli, možemo reći da je ima previše i da je potrebno tu namirnicu izbegavati.


- Ne treba da se rukovodite izjavama o lekovitosti hleba jer nijedan prehrambeni proizvod nije lekovit niti sme tako biti deklarisan. Lekovi leče bolesti i oni se prodaju u apoteci uz lekarski recept, a ne u prodavnici. Ukoliko želite bolji i kvalitetniji hleb, birajte onaj čija mešavina brašna omogućava najmanje dva grama vlakana po porciji, kao i one koji imaju razne dodatke kao što su minerali, vitamini, masne kiseline, biološki aktivne komponente flavonoide i fitoestrogene ili biljne antioksidanse - kaže naša sagovornica.

 

Kako da prepoznate aditive

Poznato je da se prehrambenim proizvodima i hlebu dodaju aditivi u cilju poboljšanja boje, svežine, ukusa, mirisa, ali je njihov izbor, kao i maksimalno dozvoljena količina, strogo definisana, zbog toga bi trebalo znati kako prepoznati aditiv. Naša sagovornica kaže da se prema pravilniku aditivi mogu deklarisati na dva načina, i to imenom ili E brojem, ali u oba slučaja ispred mora stajati kategorija aditiva. - Kategorije aditiva su emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, sredstva za tretiranje brašna, regulatori kiselosti i drugo. Ako, na primer, proizvođač deklariše lecitin, onda bi na proizvodu trebalo da stoji emulgator suncokretov lecitin ili emulgator E-322. Dakle, hleb može sadržati mnogo aditiva, a da istovremeno na deklaraciji nema nijednog E broja - napominje naša sagovornica.