Problem je što su ocene postale same sebi cilj, i to cilj koji nije detetov, već roditeljski, pa dete nema osećaj da uči zbog sebe, već da je to nešto što odrađuje za roditelje.
Često svu odgovornost za učenje i školski uspeh roditelji, posebno tokom osnovne škole, preuzmu na sebe, tako da dete sve manje brine i razmišlja o tome, poučeno iskustvom - da to zapravo i nije njegova briga i da će roditelji to odraditi. Tako deca propuste da usvoje radne navike i preuzmu brigu o školi - što obično dođe na naplatu pri prelasku u srednju školu. Ono što treba da bude zadatak i cilj svakog roditelja jeste da dete nauče kako da radi domaći i uči za sva vremena i, naravno, da dobije dobru ocenu, a ne kao što je često slučaj da roditelj radi domaći umesto deteta.
- Prva i osnovna stvar kod učenja i rada domaćih zadataka jeste da dete ima, dobro osvetljeno mesto na kom ga niko neće ometati i koje sadrži sav potreban materijal za rad pored, naravno, stola i stolice - olovke, papir, sveske, knjige, vidljiv raspored časova i obaveza, digitron i rečnike, jer bi dete steklo dobre radne navike, potrebno je da ima samo svoj prostor za učenje - kaže za “Alo!” Vesna Mladenović, porodični edukator, i dodaje da ukoliko imate dvoje ili više školaraca neophodno je da svako dete ima svoj kutak, jer određene stvari deca mogu da dele (olovke, bojice, rečnike), ali sam prostor ne mogu. To ne moraju da budu posebne sobe, već samo stolovi i stolice.
Naša sagovornica savetuje roditeljima da bez obzira na to koliko su zauzeti uvek nađu vremena da odgovore na pitanja vezana za savladavanje školskog gradiva, jer na taj način pokazuje detetu da je domaći na prvom mestu.
- Svojim odgovorima navedite dete da nađe rešenja. Ako je potrebno, pokušajte zajedno da uradite dva-tri zadatka, pa onda gledajte kako dete radi samo. Najgore stvari koje možete da uradite su da odbijate detetove zahteve za pomoć ili da umesto njega radite domaći. Umesto da samo date rešenje, postavljajte detetu pitanja koja će mu pomoći da samo reši problem ili zadatak – objašnjava Vesna i podseća roditelje da neće oni biti na kontrolnom zadatku i neće oni odgovarati na času, tako da detetu ne rešavate problem radeći stvari umesto njega.
- Neka deca vole da uče u kasnim popodnevnim satima, neka odmah posle ručka ili tek posle igre. Najvažnije je da uskladite rutinu tako da ona funkcioniše za vaše dete – napominje naša sagovornica i preporučuje roditeljima da dete nauče da u jednoj posebnoj svesci zapisuje šta se od njega traži, jer će mu to pomoći da proveri da li je sve uradilo, a roditelju da prekontrolišete stanje. Takođe, svi se slažu da je deci potrebno barem 8 sati sna da bi se normalno razvijala.
- Takođe, važno je da se dete dobro hrani i da ima dovoljno fizičkih aktivnosti kako bi mu glavica dobro radila i kako bi se sprečile bolesti – ističe Vesna i podseća roditelje da budu redovni na roditeljskim sastancima ali, po potrebi, zakažu i sami viđenje sa nastavnicima.
Nije škola sve u životu
Česta greška roditelja je da školi daju prevelik značaj. Decu svakodnevno pitaju što je bilo u školi, ali odgovori koje traže su isključivo usmereni na ocene i postignuće. A u školi se događa još mnogo toga, prijatelji, zaljubljivanja, zanimljivi ili dosadni časovi… Sve to bi deca rado pričala, ako bi ih roditelj saslušao sa zanimanjem. Ako roditelja samo zanima uspeh, deca misle: “Baš njega briga za mene, samo hoće da zna koje sam ocene dobio.” Za održanje poverenja i kvalitetnog odnosa s detetom važno je imati u vidu da oni imaju još života i izvan škole i ocena.
Komentari (0)