Počnimo od doručka. Šta ja znam šta će mi se jesti sutra? Kupim ujutru pre posla šta mi se prijede, i to je to. Pređimo na odeću. Ne teram modu, evo, ima par eona. Nikada uveče nisam znala šta ću da obučem sutradan za posao. To je jedan od razloga što u firmu ulećem u poslednjoj stotinki, da me direktor ne bi ribao. Jedino što znam je - ako je poledica ili debeli minus, natrontaj sve što imaš na sebe, rekla Macura slojevito! Bitno je ne otići go. I musav. I izgužvan. I u karirano+cvetno+prugastoj kombinaciji. Da me neki silovatelj presretne, posle desetog minuta bi me oterao u pi*ku materinu i zaradio doživotnu impotenciju.
Nastavimo sa poslom. Radiš posao koji: ili voliš ili ne. Ako ga voliš, onda okej, pravi si srećnik. Ali ako ga ne voliš, postoji rešenje. Nađi način da ga zavoliš. Ja na poslu imam podmetač za miša, poklonila kuma. A na slici neki golišavi maneken. Tako da, gde god se okrenem, ja imam pogled na nešto lepo. Lep pogled odmara oči! Što se tiče kolega, biraš da se „družiš“ samo sa onima koji su pozitivci. Nismo mi došli tu da se orodimo, nego da imamo korektne odnose, pa i nekog prijatelja više. Negativce terati od sebe hladnim pogledom, usiljenim osmehom (mada je najbolje osmeha bez), gledanjem kroz njih ili u pod, plafon, zanoktice… nebitno. I to sve bez pardona. Nije moja majka meni rodila kolege, nego sam ih dobila po nekoj karmičkoj zasluzi ili kazni. Pa kako se izborim. A borim se, šta ću. Sa dobrima dobro, sa ološem na mute.
E, sad bitna stavka - partner. Partnera biraš iz glave, želuca, interesa, ljubavi, strasti i ostalih niskih pobuda. Tu vazda možeš da se za*ebeš. I šanse su lapo/lapo da dobiješ ono što tražiš. Jer uvek hoćeš više, misleći da vrediš više. Ali ako bismo bili iskreni prema sebi i drugima - uvek dobijemo baš ono što smo zaslužili. Ili tu negde. Partner je kao igračka. Igraš se dok je ne pokvariš. Ili se pokvari sama, pa joj otpadne deo, prestanu da rade baterije, zagubi se ispod kreveta i zaboraviš da postoji. Ne treba zaboraviti da je partner zamenljiva kategorija. Kao i nepokretnost. Kad ti dosadi, batališ. Nema tu suza.
Dakle, šta ste naučili iz ove poučne priče? Život je borba. Birajte ono što vama odgovara. Ako nešto ne odgovara, zamenite, ignorišite, od*ebite - ali ne trpite. Ili trpite do prve prilike. A onda, gas do daske!
Komentari (0)