Dužina trajanja radnog vremena nema nikakve veze sa tim koliko ste efikasni u obavljanju tog posla, pokazuju mnogobrojna istraživanja. Ali, odakle je došla ideja o osmočasovnom radnom vremenu?

Kampanju je pokrenuo socijalni reformator Robert Oven 1810. godine u vreme kada su fabrike radile 24 sata, a radnici su često radili od 10 do 15 sati. Tada je Oven izmsilio slogan "Osam sati rada, osam sati odmora, osam sati spavanja", a 1926. godine više od veka kasnije kompanija Ford Motor postala je prva koja je uvela trajanje smene od osam sati i udvostručila platu zaposlenih.

Ipak, danas je osmočasnovno radno vreme definitivno zastareli koncept.

Istraživač ciklusa sna Natanijel Klejtman otkrio je nešto što se zove "osnovni ciklus odmaranja" shvativši da naša tela funkcionišu na devedesetominutnom periodu u toku noći između dubokog i laganog sna. To se isto dešava i u toku dana, naša viša i niža budnost se smenjuju u istom periodu zbog čega nam je potrebno više pauza kako bismo bili produktivni.

Dr Trevis Brejderi predložio je predložio idealan odnos rada i odmora da bude 52 minuta rada i 17 minuta odmora. Ljudi koji su ovo praktikovali bili su više fokusirani na posao. 

U Švedskoj je izvršen eksperiment sa smenama od šest sati u jednom domu za stare. Prvi izveštaji su potvrdili da su medicinske sestre bile produktivnije. Kada su se vratile na staro radno vreme žalile su se na isrpljenost i nisu bile efikasne niti produktivne.