Ukupni tiraž kragujevačkih pogona iznosio je 923.487 primeraka, čime je Zastava 750 bila i ostala najpopularniji automobil na pitevima bivše Jugoslavije.
Da li ste ikada vozili Fiću?
Prvih 25 komada ovih malih kola, koja su, slobodno se može reći, uvela Jugoslovene u svet motorizacije, sklopljeno je ravno pre trideset godina, dakle 1955. u Kragujevcu. Pošteno je spomenuti da Fića nije prvo vozilo koje je proizvedeno Kragujevcu.
Sve je počelo i dešavalo se u bivšoj kragujevačkoj Topolivnici, osnovanoj 1851. godine. Ona je potom prerasla u Artiljerijsku upravu pa u Vojnotehnički zavod.
Uoči Drugog svjetskog rata, 1940. u Vojnotehničkom zavodu je montirano 250 kamiona marke "Chevrolet". Za ovaj posao je osnovana i škola 1939. godine, a pravo upisa imali su oni koji su završili niži kurs sa položenim majstorskim ispitom.
Nakon rata automobili su se počeli ponovo proizvoditi u Kragujevcu 1953. godine. Tada su montirana 162 džipa marke "Jeep Villis". Iste godine, u junu, Radnički savet Zavoda raspravljao je o početku stalne proizvodnje vozila.
Ubrzo je raspisan međunarodni konkurs, na kojem bi se izabrala najbolja ponuda za saradnju iz instranstva i najbolje vozilo koje bi se potom izrađivalo kod nas. Prijavili su se Francuzi, Englezi, Austrijanci, i Italijanski proizvođači Alfa Romeo i FIAT.
Svako vozilo je moralo proći test – put dugačak 4.450 kilometara, od toga 1.680 kilometara izuzetno teškim, brdskim terenima. Namerno su birani skoro neprohodni putevi i loše vreme. Na kraju probe najviše pozitivnih bodova skupio je FIAT sa svojim modelom AR 51/55. Nakon pregovora 12. avgusta 1954. godine sklopljen je ugovor o licenci između Zastave i FIAT-a.
Iste godine u martu na ženevskom salonu automobila predstavljena je nova zvezda FIAT-ovog programa. Mali, ekonomičan automobil, dovoljno prostran za porodicu plićeg džepa i dovoljno otmen za damu u skupoj bundi koja se sa velikim autom ne može snaći u gradu – Fiat 600.
Zahvaljujući već spomenutom ugovoru Zastave i FIAT-a, taj hit stiže kod nas iste godine kada se rodio. Iako je godinama na zadnjoj haubi pisalo Fiat 600, radnici u proizvodnji su ga brzo prekrstili u Fiću, i to ime mu je ostalo do danas.
Te prve godine je sklopljeno 25 vozila. Od tada do kraja 1984. godine sa trake je sišlo 902.347 komada , koji je najmasovniji Zastavin model.
Već 1960. je zamenjen stari motor od 633 kubika novim i jačim od 750. Četiri godine kasnije Fića dobija svoje sadašnje službeno ime – Zastava 750. Čuvena vrata "naopako" su se okrenula 1968. Dve godine kasnije FIAT je prestao proizvoditi ovaj model, iako je do tada kupcima isporučio dva i po miliona komada. Fića je nastavio živeti kod nas. Više nije bio ni prestižan ni nedostižan, ali je još bio poželjan. Pretrpeo je još dva tehnička zahvata i 1975. je nastao 750 specijal, a 1980. Zastava 850.
Čak i najjača verzija nema nikakve zastrašujuće performanse jer Zastava 850 može razviti tek 125 km/h, a ubrzava do 100 kilometara veoma dugo. Usprkos tome, Fića je imao svoje kupce. Mali je, zgodan za vožnju po gradu, a za nuždu se može njime i na put. Potom, izdržljiv je. A naš ga je narod stavljao na svakojake muke. Poznato je da je služio za vuču drljače, da je korišten za pogon mešalice za beton, da je vukao i teglio teret teži od njega i da su mu pričvrstili čistač za sneg. Sve je to Fića stoički izdržao. Pre petnaestak godina dva avanturistički raspoložena prijatelja Fićom su iz Beograda stigla do Indije. Bez ijednog kvara. Nije u pitanju propagandni trik .
U međuvremenu su gdošli noviji modeli, prije svega Stojadin, koji ga je za 14 godina gotovo dostigao po broju proizvedenih komada. Potiskuje ga i Jugo. Ali Fića ima tu satisfakciju da je na njemu većina Jugoslovena naučila voziti, da je godinama bio jedini domaći trkački automobil. Tokom ovih 30 godina izvozili smo ga Česima, Francuzima, Dancima, Belgijancima,... Sklapali su ga Kolumbijci, vozili Čileanci, Grci, Egipćani, a od od 1985. godine i Turci.
Komentari (0)