Ako bračni drug želi trajno da ''veže'' muža – švalera ( ženu – švalerku) potrebno je da iščupa dlaku iz svoje kose ( po mogućnosti dužu), uvuče u šivaću iglu i prošije kroz neki deo odeće koju stalno nosi. Veruje se da posle neće pogledati više ni jednu drugu ili drugog.

Postoje verovanja da se neko može "vezati" ako se navede da na Đurđevdan prođe kroz "razdvojen" predmet. U tu svrhu radi se sledeća magija:

S jedne strane puta postavi se jedna cipela (uvek se postavlja prvo desna), a sa druge leva. Kad onaj kome je vradžbina namenjena prođe kroz razdvojen predmet, cipele se odmah sastavljaju i bacaju u reku.
Ovo verovanje povezano je, verovatno sa sujeverje da se nikada ne prolazi ispod duple bandere ili ispod raširenih merdevina.

Ipak, najsigurniji način da se neko trajno veže je da mu se da da nešto pojede ili popije (već je legenda da se sipa u kafu sasušeno i istucano krilce slepog miša)!. U tu svrhu koristi se obično jabuka u koju je kanuto tri kapi krvi iz malog prsta leve ruke.

Krv se može kanuti i u kocku šećera ili u kolačić, posebno onaj koji je umešen u obliku prstena.
Veče u oči Đurđevdana devojke u nekim selima Srbije imaju običaj da huknu u prvi i poslednji zalogaj hleba koji su jele i sa ogledalom i iverom od praga, stave ih pod jastuk. Ako im momak "dođe na san", zasigurno će biti njen.

Vrlo poznata ljubavna amajlija je maslačak.

Taj cvetić se uzbere i ispresuje, a potom, pažljivo stavi između dva komada papira i uvije u maramicute stalno nosi sa sobom. Ova amajlija se nosi u levom džepu i uz njenu pomoć, veruje se, moguće je "osvojiti" devojku ili momka koji vam se dopada. Ako se "posao svrši", amajlija se čuva do sklapanja braka, a onda se pažljivo zakopa ispod kućnog praga ili u ružičnjak.