Ne zna za strah

Vatrogasac Vladimir Obradović jedan je od dobitnika „Nagrade Grada Beograda“ za 2017. Posao vatrogasca, kako kaže, za njega nije posao, već način života. I to punih 20 godina.

- Pomoć ljudima i spasavanje iz opasnih situacija, požara, zemljotresa i poplava i adrenalin razlog su za to što sam obukao ovu uniformu. Trenutak kada spasem nečiji život, ta pomešana osećanja, pogled te osobe, prećutna saradnja nešto je što je meni toliko duboko u srcu, da više i ne mogu da zamislim da se bavim drugim poslom - otkriva Obradović.

Vatrogasci odlaze na mesta sa kojih svi beže. Kako kaže, kada idu na teren, nikada ne znaju šta će zateći.

- To je možda i jedina mana ovog posla. Zato moja porodica uvek čeka da se javim nakon neke intervencije - kaže Obradović.
Događaj koji mu je obeležio karijeru je spasavanje mladića iz auto-cisterne sa benzinom.

- Momak je već duži vremenski period bio unutra i nije se odazivao. Ušao sam u auto-cisternu, noseći samo masku za disanje. Provlačio sam se kroz otvore od 60 centimetara između svake komore, dok nisam došao do momka. Nije davao znakove života, imao je penu oko usta. Odmah sam mu dao aparat za disanje. Masirao sam mu grudi da bih ga povratio. Ubrzo sam primetio da mu se grudni koš pomera i za nekoliko minuta smo ga izvukli - ističe Obradović i priznaje da u stresnim situacijama u kojima se zadesi mora biti objektivan i hladne glave, a sve te emocije koje suzbije isplivaju tek kada spase ljudski život. Kako kaže, tek posle dva dana shvati šta je sve moglo da pođe naopako.

Pomoć u pravom trenutku

Dr Miloš Stojanović, lekar iz Hitne pomoći, pomaže ljudima već osam godina. Mane njegovog posla su, kako kaže, noćni rad i smene. Ipak, najteže mu pada nešto drugo.

- Loše vremenske prilike i gužva u saobraćaju zbog kojih ne možemo brzo da stignemo do pacijenta nešto su najgore. Ipak, ne mogu da zamislim da radim neki drugi posao. Volim taj adrenalin i neizvesnost koja me očekuje na svakom pozivu - kaže Stojanović i dodaje da je doživeo mnogo stresnih situacija, ali da je jedna ostavila dubok trag u njemu.

- Morali smo da konstatujemo smrt osobe u veoma uskom železničkom tunelu kod Bubanj potoka. U tom uskom tunelu bile su bare i velika količina blata. Morali smo da hodamo oko dva kilometra da bismo konstatovali smrt raskomadane osobe. Uplašio sam se za sebe. Bila je noć. Samo nas dvoje na terenu. Ispostavilo se da su tog čoveka udarila dva voza, a tek treći mašinovođa ga je video - opisuje dr Stojanović i dodaje da im je kasnije čuvar pruge objasnio da kada naiđe voz, a on se nalazi u tom tunelu, ima tačno obeležena mesta na kojima može da se sakrije kako ga ne bi udario voz.

Uprkos svemu, Stojanović bi, kada bi ponovo mogao da bira profesiju, izabrao istu.

- Ovaj posao me ispunjava i ne žalim se ni na šta. Ali mojoj porodici nedostajem za praznike ili kada nisam tu noću - iskren je Stojanović.

Ljubav prema otadžbini

Ivan Damnjanović je komandir u jedinici specijalnih vozila u odredu Žandarmerije u Beogradu.

- Ljubav prema otadžbini je bila razlog zašto sam u 21. godini počeo da se bavim ovim poslom. Ovo je posao koji rade hrabri i odvažni, koji daje doprinos društvu i građanstvu. Želeo sam i ja da nekome budem pozitivan primer, uzor koji će slediti, ali sam pre svega hteo da pomažem drugima - kaže Damnjanović.

Kako kaže, uvek se divio žandarmima, jer je za taj posao potrebno čojstvo i junaštvo.

- Zato sam čim sam napunio 18 godina dobrovoljno obukao ovu uniformu. Sada sam ponosan što sam obučen za razne krizne situacije - kaže on.

Rad za praznike i slobodne dane, prema njegovim rečima, ne pada mu teško.

- Saživeo sam se sa ovim poslom i ne bih mogao da zamislim da radim bilo koji drugi posao. Prosto sam postao deo toga i to je moja svakodnevica - kaže Damnjanović i dodaje da su mu kolege postale druga porodica, jer sa njima često provodi više vremena nego kod kuće.

Situaciju koju će pamtiti celog života doživeo je na samom početku karijere.

- Trojica mojih kolega su naišla na minu. Dvojica su bila povređena, a jedan kolega je poginuo. Tada sam shvatio koliko je ovaj posao zapravo opasan, ali i kolika je ljubav mojih kolega prema domovini - kaže ovaj hrabri mladić, koji je završio i Ekonomski fakultet.