Svi oni učestvovali su u konkursu za ulične umetnike i borili su se za poziciju u gradu na kojoj će platnima, bojama i oblicima, na najbolji mogući način predstavljati našu prestonicu.

- Ovo je šesti ciklus ocenjivanja umetnika, zabavljača i artista koji žele da nastupaju na teritoriji grada Beograda. Danas smo ocenjivali likovne umetnike, kojih je i najviše na konkursu. Prethodnih dana ocenjivali smo artiste, žonglere i zabavljače, muzičke umetnike i grupe. Želeo bih da se zahvalim Pozorištu „Dadov“, koje je i ove godine otvorilo svoja vrata kako bi umetnici mogli da se predstave na pravi način - rekao je za „Alo!“ Darko Glavaš, v. d. sekretara za poslove odbrane, vanrednih situacija, komunikacije i koordinaciju odnosa sa građanima.

Milan Pavković je mladi umetnik koji prvi put učestvuje na konkursu, radi tehniku crteža rapidografom, koji poput iluzije skriva slova, koja nisu vidljiva na prvi pogled.

- Evo, na ovom crtežu na primer, sakrivena su slova, a na ovom kornjače sa ostrva Galapagos. Tehnika je veoma zahtevna i za ovaj mali rad mi je potrebno oko 48 sati. Ne sme biti greške na ovakvom crtežu, jer se sve vidi - kaže Pavković.

Prema njegovim rečima, tema konkursa bili su Kalemegdan i Skadarlija.

- Trebalo je da predstave stari Beograd. Videli smo zaista lepe radove i žiri je imao mnogo posla. Kao i prethodnih godina, imali smo stručni žiri, koji je ocenjivao kvalitet radova, tehnički žiri je ocenjivao ponašanje umetnika prethodnih godina na ulici, i žiri iz gradskih opština, koji je imao isti zadatak. Osim ovih žirija, naročito nam je važan i medijski žiri, koji je davao ocenu o tome šta je ono što bi, po njihovom mišljenju, najbolje predstavilo naš grad pred stranim turistima.

Dejan Simonovski iz Plandišta na konkursu takođe učestvuje prvi put.

- Minijature radimo u našem ateljeu u Plandištu. Figure su od čelika, tehnikom kovanja izvlačimo figuraciju, a tehnikom miks zavarivanja spajamo elemente. Nakon toga brusimo i poliramo. Onda lakiramo i zaštićujemo ih - kaže Simonovski.

Sve ove ocene će se kombinovati, još jednom ćemo prodiskutovati sve i potom će se podeliti lokacije na kojim će ti umetnici nastupati - rekao je Glavaš.

Stanimir Perišić radi portrete isecanjem crne folije makazama. Portret dobijete za nepun minut. Na konkursu je prisutan godinama. Član je ULUPUDS-a. Osim u Beogradu, kaže da je svoj talenat predstavio i u Parizu, Londonu i u Italiji.

- Sve karakteristike na licu su mahom izrezane u profilu. Ljudi lepo reaguju na ovu animaciju, koja se dešava na licu mesta. Verujte, radio sam i po stotinu profila za jedno veče. Ljudi vole da posmatraju proces stvaranja slika i rezultat. Bude ih po 200 i čekaju u redu - kaže Perišić za „Alo!“...

Knez Mihailova ulica je najcenjenija lokacija i, kako kaže Glavaš, zahteva najviše ocene.

- Posle toga ide Kalemegdan, pa centralni gradski trgovi. Najniža ocena sa kojom će se nastupati je 3,5 i sa njom se može nastupati na prostoru Savskog i Dunavskog keja. U Skadarskoj ulici želimo da predstavimo posebne programe koji neguju tradiciju i kulturu kako našeg naroda, tako i grada Beograda - rekao je Glavaš.

Najveću pažnju privukle su nam najmanje slike. Jedna je, kako kaže umetnik Hrvoje Puhalo, naslikana na ljusci od badema. Svoju umetnost predstavlja na beogradskim ulicama već pet godina.

- Za pojedine slike potrebno je i oko 150 sati. Kao što vidite, imam lupu. Najteže je raditi na zakrivljenim površinama, kao što je baš ova ljuska - kaže Puhalo.