Iako se pretpostavlja da, osim ljudi, slonovi i gorile takođe plaču kada su emotivno povređeni, to nije naučno potvrđeno. Što se ostalih životinja tiče, drugi sisari i krokodili iz slanih voda suzama podmazuju i štite oči. Ali sa ljudskom vrstom je drugačije...

Mnogi naučnici veruju u teoriju po kojoj je plakanje nastalo tokom ljudske evolucije kako bi se izgradili odnosi i strateški smanjio rizik od konflikata.

Kako smatra evolucioni biolog Oren Hanson, plakanje kompromituje jedno od najvažnijih čula, vid. Naime, kada plačemo vid nam je zamućen, što nas stavlja u podređen položaj, te nas potencijalni napadač automatski smatra manjom pretnjom.

- Zamagljujući vid suze smanjuju naš odbrambeni potencijal i sigfnaliziraju pokornost, odnosno "plač upomoć" - rekao je Hason u intervjuu za časopis "Live Science".

- Na taj način, pokazivanjem pokornosti, možete izazvati samilost kod neprijatelja, a kod drugih čak i simpatiju, zbog koje će vam priskočiti u pomoć - kaže on.

Dokazano je takođe i da one vrste koje su sposobne da se identifikuju s bolom imaju veće šanse za preživljavanje.

Ljudi su jedina stvorenja na Zemlji za koja se sa sigurnošću zna da plaču iz emotivnih razloga. Ali, ono što nije najjasnije, jeste zašto to radimo.

Takođe, u kompleksnim društvima je od fundamentalne važnosti razumevanje mentalnog stanja drugih ljudi. Ako ste sposobni da shvatite nivo nečijeg bola, onda možete i da pomognete toj osobi. Plakanjem, dakle, ljudi šalju drugim signal da im je potrebna pomoć.

Plakanje takođe pomaže fizičkom i emotivnom izlečenju.

Robert. R. Provajn, profesor prihologije i neugologije i autor knjige "Neobična ponašanja: Zevanje, smejanje, štucanje i drugo", smatra da suze mogu da leče.

- Neemotivne, lekovite suze, mogu da signalizju traumu u oku, izazivaju brižnost kod pripadnika istog plemena i inhibiraju fizičku agresiju kod protivnika. Ovaj primalni signal kasnije je mogao da evoluira kroz rituale u znak emotivnosti, kao i signal fizičkog problema. U ovom evolutivnom scenariju, vizualni i, moguće, hemijski signali emotivnosti suza, mogu biti sekundarne posledice lakrimalnog sekreta koji je prvobitno bio u službi održavanja i lečenja očiju - smatra on.

Dr. Džudit Orlov objašnjava da suze imaju dvostuku lekovitu funkciju, i fizičku i emotivnu.

- Naše telo proizvodi tri vrste suza: refleksne, kontinuirane i emoivne. Svaka vrsta ima drugačiju isceliteljsku ulogu. Refleksne suze dozvoljavaju oku da se očisti od trunki prašine i sličnih problema koji izazivaju iritaciju. Druga vrsta, kontinuirane suze, služi za redovno podmazivanje očiju. One sadrže lisozim, hemikaliju koja ima antibakteriološka svojstva i štite oči od inekcija. Suze se takođe slivaju i kroz nos, čisteći ga i ubijajući bakterije koje se u njemu mogu naći. Posle plakanja smiruju nam se disanje i usporava puls i ulazimo u biološki i emotivno blaže stanje. Plakanje je dobro i zbog oga što nam pomaže da se "očistimo" od tuge i stresa - zaključuje dr. Orlov.