Prema ovim nalazima, Staljin je umro od posledica moždanog udara.

Njega, ipak, nije ubio Lavrentij Berija, okrutni šef nacionalne bezbednosti, niti je to učinio lider SFRJ Josip Broz Tito, kako su verovale neke Zapadne službe.

Naime, nakon što su pronašli Staljina kako leži u njegovoj dači, u diktatorovoj kancelariji nađeno je i Titovo upozorenje Staljinu.

Lider SFRJ upozorio je Staljina da "prestane da mu šalje ubice jer su petorica već otkrivena".

Tito je zapretio Staljinu da će i on poslati jednog u Moskvu da ga likvidira i da posle "više neće imati razloga da šalje bilo koga".

Staljin je umro 1953. godine, ali je, uprkos Berijinim tvrdnjama da je baš on zaslužan za Staljinovu smrt i Titovim pretnjama, obdukcioni nalaz raspršio sve teorije zavere.

Sovjetski dikatator je imao hroničnu hipertoniju, arteriosklerozu i reumatske bolove u mišićima.

Od kraja 1952. godine pojavili su se problemi nepoznate prirode u plućima, pa je Staljin čak prestao da puši. Sve je to slutilo da mu se bliži kraj.

Lekari su potvrdili da je obdukcija otkrila da je diktator bolovao od "teškog slučaja ateroskleroze u mozgu", te da je ova bolest, koja se razvijala godinama, "uticala na njegovo zdravlje, karakter i odluke koje je donosio".

Staljin je umro u svojoj dači u moskovskom predgrađu Kuncevo usled moždanog udara.

Obdukcija, čiji su rezultati napisani na 11 stranica, pokazuje da se Staljin ugušio od posledica udara.

Ruska javnost nije jedinstvena po pitanju ocene Staljinove vladavine.

Ispitivanja javnog mnjenja iz 2012. godine pokazuju da sve više Rusa pozitivno ocenjuje diktatora.

Anketa koju je sproveo institut "Levada" pokazala je da čak 48 odsto ispitanika smatra da je Staljin odigrao pozitivnu ulogu u istoriji.

Tokom devedesetih godina prošlog vijeka 60 odsto Rusa imalo je izuzetno negativno mišljenje o njemu.