Misterija putovanja kroz vreme prepuna je uzbudljivih ideja, ali svaki naučnik će vam reći da to nije moguće. Ipak, matematika kaže da to nije tačno.

Nedavno su naučnici objavili da su otkriveni gravitacioni talasi, a ovo otkriće moglo bi da otključa vrata iza kojih se nalaze do sada nerazumljive pa i nepoznate tajne Univerzuma. Štaviše, ima i onih koji veruju da smo zahvaljujući tom otkriću na korak od "Teorije svega".

A jedno od "svega" predstavlja i putovanje kroz vreme, koje je neodvojivo od gravitacije.

Poznato je da je Isak Njutn otkrio da je masa neraskidivo povezana sa gravitacijom. Smatra se da je Njutn do otkrića o gravitaciji došao u trenutku kada mu je, dok se sedeo pod drvetom, na glavu pala jabuka. Počeo je da razmišlja da li ista sila održava Mesec u orbiti oko Zemlje i sprečava ga da padne na našu planetu.  Ipak, ima i sve više onih koji smatraju da se incident s jabukom nije uopšte ni desio, već da je izmišljen kako bi ljudi lakše "svarili" činjenicu da je Ser Njutn bio toliko pametan da je to običnom čoveku neobjašnjivo.

A početkom 20. veka drugi genije, prosečnom čoveku kudikamo poznatiji Albert Ajnštajn, otišao je još dalje stvorivši Opštu teoriju relativnosti, koju većina pamti po formuli E=mc2 iako nema pojma o čemu se tu radi, te pokazavši da masa i gravitacija povezani i s vremenom.

Njegovo otkriće Opšte teorije relativnosti promenilo je nauku i svet, otkrivši nam između ostalog i novi pogled na svelost. Do tada niko nije znao ništa krucijalno o njenoj brzini i drugim svojstvima, već je to bila samo jedna od univerzalnih konstanti koje su naučnici pokušavali da izračunaju sa što većom preciznošću. Barem su to tako razumeli oni koji nisu imali previše veze s naukom.

Ajnštajn je takođe otkrio i da se vreme usporava ukoliko se krećete. Njegova teorija kaže da ako želite da usporite vreme, iliti u osnovi da putujete kroz vreme, onda "samo" morate brzo da se krećete.

Da pojednostavimo...

Zamislite da ste, na primer, 2000. godine krenuli na u neku misiju sa naše planete. Po planu se vraćate 2032, a u međuvremenu putujete brzinom koja iznosi 95 odsto brzine svetlosti (oko 285.000 kilometara u sekundi). Prilikom povratka na Zemlju vaš sat će pokazivati da ste stigli 2010. godine, iako će realno u pitanju biti 2032. Bićete 22 godine mlađi od ostatka sveta. Jednostavno, vama će zbog velike brzine vreme kudikamo sporije prolaziti. I ne samo vama, psihički, već i vašem telu, odnosno fizički.

Ali postoji kvaka...

Naime, kao što smo napomenuli, potrebno je da putujete 285.000 kilometara na sat. A to je izuzetno velika brzina. Toliko velika da je u ovom trenutku neostvariva, pošto najbrže kopneno vozilo ne može da ide brže od jednog kilometra u sekundi, a svemirski brodovi koji izlaze iz Zemljine atmosfere jedva dostižu do 10 km/s.

Čak i kada bismo dostigli tu brzinu, pitanje je da li bismo je preživeli. Dakle, putovanje u budućnost je moguće, ali je trenutno suviše komplikovano. Iako je moguće.

A šta je s putovanjem u prošlost...?

Svi smo u filmovima gledali kako vremenske mašine "fluktuiraju" kroz vreme i prostor, rade razne zavrzlame tipa "!abrakadabra" i tome slično, ali nijedno od tih bombastičnih objašnjenja, ma koliko bila nafilovana stručnom terminologijom, nemaju uporište u nauci i realnosti.

Ali još 1974. godine jedan naučnik je objasnio kako se to radi, odnosno kako se pravi vremeplov! I, naravno, naučno objasnio.

U pitanju je profesor Frenk Tipler, koji je izmislio Triplerov cilindar, mašinu koja bi mogla da putuje u prošlost.

Evo kako, narodski pojednostavljeno, izgleda njegov "recept" za pravljenje vremeplova:

Prvo vam treba baaaš mnogo novca, da napravite baaaš veliki cilindar. Da, baaaš puno novca, pošto bi cilindar morao da bude dugačak 100 kilometara.

Drugo, cilindar bi morao po masi da bude blizak Suncu, ali kompaktno građen.

Treće, potrebno je da počnete nešto toliko veliko i masivno da rotirate, sve brže i brže, dok njegova rotacija ne bude toliko brza da počne da remeti tkanje vreme-prostora. Naravno, morate da budete sposobni da detektujete naplavine gravitacionih talasa koje stvara ta struktura. One su vam veoma bitan pokazatelj da li vaša mašina radi kako treba. A naučnici su, kako smo već pomenuli, uspeli da ih detektuju. Dakle, barem jedan problem je rešen!

Četvrto, potrebno vam je i jedno ozbiljno upozorenje zdravstvenog tipa za one koji pokušavaju da priđu tom cilindru, makar u stilu onih TV reklama "pre upotrebe ovog cilindra javite se vašem lekaru ili farmaceutu". Tako nešto... A ono vam je neophodno jer bi gravitacija tog cilindra bila toliko jaka da bi svakoga ko bi mu se približio privukla i spljoštila ga, odnosno ubila.

Peto, ali samo u slučaju da nekako uspete da izbegnete ovu epsku pogibiju speljaskanjem namrtvo na cilindru mase približne Suncu koji se sumanuto ludo rotira, primetićete da što ste mu bliže počinju da se dešavaju sve čudnije stvari. Elem, vaše kretanje po cilindru vraćalo bi vas u prošlost. Mašina bi se kretala unazad kroz vreme, a s njom i vi. Ako želite da zaustavite kretanje unazad kroz vreme, dovoljno je samo da se udaljite od cilindra. Naravno, ako uspete da pobedite njegovu ogromnu gravitaciju.

Ali budite oprezni! Muvanje po prošlosti može da bude veoma opasno.

Mogli biste, na primer, da upadnete u spavaću sobu svojih roditelja baš u trenutku dok su "radili" na projektu vašeg života. A jasno vam je šta to znači... I ne mislimo na prve batine koje biste dobili od svog ćaleta pre nego što ste se rodili. Pošto vam se to, odnosno rođenje, ne bi ni desilo.