Pre 25 godina počeo je naučni eksperiment u okviru koga je tokom dve godine osmoro ljudi oponašalo život u svemirskoj bazi na Mesecu ili Marsu.

Oni su se sa velikim entuzijazmom uselili u ogromni kompleks u američkoj saveznoj državi Arizoni, koji je zahvatao 1,3 hektara.

Zajedno sa 3.800 biljnih i životinjskih vrsta u ekosistemu, četiri muškarca i četiri žene trebalo je da žive u potpunoj izolaciji dve godine.

Na raspolaganju su imali jedino sunčevu svjtlost i električnu energiju. U kompleksu su se nalazili i savana, tropska prašuma, pustinja, te poljoprivredne površine i naselja.

Eksperiment je finansirao američki milijarder Edvard Bas sa 150 miliona dolara.

Nakon dve godine eksperiment je okončan, a danas se zna da su naučnici teško preživljavali u uslovima koji su ličili na one na Marsu ili Mesecu.

Oni su prosečno izgubili 15 odsto telesne težine za dve godine. U izolovanom kompleksu su se neverovatnom brzinom razmnožile bubašvabe i mravi.

Tokom dve godine, u staklenu građevinu dopremane su brojne potrepštine, poput semena, tableta za spavanje ili klopki za miševe.

Kada su se napokon vratili u spoljno okruženje, naučnici su bili bledunjavi i mršavi. Odmah nakon početka eksperimenta jedna žena je slučajno isekla komad prsta i morala je da napustiti grupu zbog odlaska u bolnicu.

Kada se vratila, donela je sa sobom i dve torbe pune hrane, mada je to bilo strogo zabranjeno.

Kasnije je otkriveno da je organizator projekta u građevinu ugradio neku vrstu usisavača za ugljen-dioksid, te u kompleks pumpao dodatni kiseonik.

Nije bilo baš tako jednostavno oponašati uslove života na Zemlji.

Američki magazin "Tajm" uvrstio je ovaj eksperiment u "100 najgorih ideja veka".

Posle toga, u svojevoljnu izolaciju ušla je i druga grupa koja je u ogromnom stakleniku u Arizoni ostala šest meseci.

Bilo je od tada i drugih sličnih eksperimenata, ali nijedan nije bio tako ekstreman kao "Biosfera dva".

Nedavno je mala grupa naučnika provela 365 dana na jednom vulkanu na Havajima i simulirala život na Marsu.

Oni su imali ograničene količine vode, a izvan baze smeli su da se kreću samo u astronautskim odelima.

Jedini kontakt sa spoljnim svetom bio je moguć putem elektronske pošte, a svakoj poruci trebalo je 20 minuta da bi stigla do primaoca. Nisu imali ni telefon ni televizor.

Danas se kompleks "Biosfera dva" u Arizoni koristi u naučne svrhe, a otvoren je i za posetioce.