U selu Sevce na Šar-planini, najjužnijoj granici Srbije, koje je nastanjeno srpskim življem dok još nije postojala albanska nacija ni Amerika, 04.04.2000. godine u 13 sati počela je posle američke desantno-kopnene invazije više stotina vojnika i njihovih službenih dresiranih pasa vučijaka (nemačkih ovčara) prava bitka sa golorukim srpskim narodom. Epilog, po dvadesetak povređenih sa obe strane.

- Agresori su pored moćnog oružja i tehnike koristili i svoje dresirane pse, a Srbi, odnosno srpske žene i deca – motke i svoje nadaleko čuvene pse Šarplanince. I pravu pobedu za "Riplijevu knjigu rekorda" izvojevali su srpske žene i deca sa motkama, a posebno njihovi psi "šarplaninci".

Šarplaninci su pokazali američkim vojnicima i njihovim psima, šta je bitka i kako se brani ognjište i svoj dom.

Očevici kažu da je prava šteta što neko kamerom nije beležio juriš, hrabrih i ponosnih šarplaninaca, na američke vojnike i njihove pse. To je bila antologijska bitka.

Ni gumeni meci ispaljeni od američkih vojnika u narod i šarplanince nisu mogli ništa. Šarplaninci su kidisali, ujedali neprijatelje i njihove pse, koji su se dali u bekstvo. Epilog, tri američka vojnika ujedena, dva njihova psa razbucana, dva "šarplaninca" teško ranjena američkim gumenim mecima, piše Nacionalist.rs.

Stratezi zločina su zaboravili, da i životinje u Srbiji brane svoje domove!