Šta se sve može očekivati u narednom periodu koji predsednik Srbije Aleksandar Vučić ocenio kao "teških šest meseci do godinu dana teške borbe" za interese sprskog naroda na KiM, a što se podudara sa nemačkim predsedavanjem Eu od 1. jula ove godine, treba posmatrati u skladu sa javnom tajnom da bez "zelenog svetla" iz Berlina ni jedno pitanje u okvirima svih evropskih politika ne moze biti rešeno, uključujući i pitanje odnosa Beograda i Prištine.

Tako, iako u Briselu naglašavaju da Beograd i Priština treba da se dogovore o čemu će biti reči za stolom u Briselu, Lajčak je već isključio mogućnost razgovora o granici, što se u diplomatski krugovima, tumači kao logično, s obzirom na to da se na Lajčaka gleda kao na osobu ”blisku Berlinu” i nemačkom stavu o rešenju u ”kosovskog čvora”

Evropske diplomate skreću pažnju da ”niti jedno rešenje neće biti moguće bez konzenzusa Berlina, Pariza i Vasingtona”, ali posledanja dešavanja ukazuju na vidljiv razlaz politika Berina i Vašingtona i to ne samo kada je Kosovo u pitanju već i u mnogim globlno strateskim oblastima.

Zategnuti odnosi na liniji Merkel Tramp, ali i Tramp Brisel, najvidljiviji su u stavu dosadasnjeg američkog ambasadora u Nemačkoj Ričarda Grenela, koga su nemački politički krugovi otvoreno kritikovali i optuživali, za "agresivan i gotovo neprijateljski stav prema nemačkoj vladi, ali i zvaničmom Briselu.

Iz nemačkog Budnestaga Grenela su, i pre nego sto je preuzeo da se u ime predsednika Trampa bavi pitanjem Kosova i reši ga, kako se tumači, po svaku cenu ( pa i cenu promene granica), nazivali ”personom non grata” i ”potpunim diplomatskim promašajem”.

EU je na svoj prepoznatljiv ”diplomstki nacin” ulogu Grenala i SAD u rešavanju kosovskog pitanja ocenjivala kao ”pomoć partnera”, ali i sve glasnije stavljala do znaja da je ”u rukama EU da vodi dijalog Beograda i Prištine” jer se traži ”evropsko rešenje za evropski problem”.

Šefovi diplomatije Nemačke i Francuske Hajko Mas i Žan Iv Le Drijan nedavno zajednički uputili Beogradu i Prištini sa porukom da se dijalog mora nastaviti ”pod vodstvom EU” uz naglasak da je u pitanju ”stabilnost i bezbednost celog regiona i EU., a ovih dana predsednik Francuske Emanuel Makron piše novom kosovskom premjeru Avdulahu Hotiju da je spreman da organizuje samit u Parizu na temu kosovskog dijaloga, kao nastavak berlinskog samita lidera iz aprila 2019. godine.

Ali zajednicka inicjativa Nemačke i Francuske na pokretanju i vraćanju dijaloga Beograda i Prištine u ruke Evrope ”gde pripada geografski, interesno i po mandatu UN” ne znači i da Pariz bezrezervno podržava i poziciju Berlina o konačnom rešenju dijaloga.

Diplomatski izvori u Briselu navode da Francuska nije bila među grupom zemalja koje su na sastanku sa specijalnim predstavnikom Miroslavom Lajckom stala iza ideje o ”nepomerljivosti granica po svaku cenu”.

”Francuska zeli da podrži nastavak dijaloga, ali se ne izjašanjava konkretno o konačnom rešenju”, navode izvori sa sastanka ambasdora EU i specijalnog predstavnika.

Iz Berlina čiji je pocetni plan predsedavanja EU bio je da se fokus stavi na spolnopoliticko pitanje Zapadnog Balkna, sada poručuju da je cilj Nemačke socijalno ekonomska obnove EU i podizanje Uniju iz najvece krize od njenog postanka i da će "sve drugo podrediti spasavanju jedisntva EU"

 

Ali u krugova bliskim Briselskom dijalogu slozni su u oceni da Nemačka, kako navode, ima kapciteta da odrzi fokus i jos vaznije obzbedi politicku podrsku za finalizaciji dijaloga o sveobuvatnijoj normalizaciji odnosa Beograd i Pristine u mesecima koji slede, uz. ocenu da dugororocni kontinuitet nemacke politike i interesa prema Zapadnom Balkanu nije podlozan ”potresima i promenama”.

Izvorni okvir i ciljevi dijaloga Beograda i Pristine postavljeni jos 2011. godine kada je nemacka kancelarka Angela Merkel u razgovoru sa tadasnjim predsednikom Srbije Borisom Tadicem postavila cetiri kriteriuma koji definisu okvir i buduci ishod dijaloga.

Time je po prvi put clanstvo Srbije u EU uslovljeno prihvatanjem nezavisnosti Kosova i transformacijom odnosa Srbije i Kosova u bilateralne.

Nesto pre posete Merkelove Beogradu, tadasnji sef nemacke diplomatije Gido Vestervele porucio je da "Nemacka nece pregovarati o teritorijalnom integritetu drzava regiona" i time nagovestio da podela Kosova ne moze biti tema.

Nemacka kao nesumljivo najvaznija drzava clanica EU kada je prosirenje i Zapadni Balkna u pitanju nikada nije menjala svoj stav o kosovskom pitanju.