Pistorijus je pao u komu u dvanaestoj godini i nije mogao ništa da radi. Njemu je 1988. dijagnostikovan degenerativni neurološki poremećaj, oblik meningitisa, prenosi britanski tabloid Mirror.

Njegovi roditelji Rodni i Džoen Pistorijus morali su sve da rade umesto njega - da ga kupaju, hrane i smeštaju u krevet i rečeno im je da će ubrzo umreti.

Njegova majka mu je u očaju jednom prilikom rekla "Nadam se da ćeš umreti".

Međutim, on se sa 24 godine probudio.

"Bio sam tamo, ne skroz od početka, ali kada sam proveo dve godine u vegetativnom stanju počinjao sam da se budim. Bio sam svestan svega, kao bilo koja normalna osoba. Svi su bili navikli da nisam tu, pa nisu ni primetili kada sam opet bio prisutan. Shvatio sam da ću provesti tako ostatak života - potpuno sam", opisao je Martin za NPR.

On kaže da je mogao samo da razmišlja i da su njegove misli vremenom postajale sve mračnije, pa je odlučio da ih blokira i da prestane da razmišlja.

"Jednostavno postojiš. To je veoma mračno mesto jer tu dozvoljavate sebi da nestanete.

Martinov mozak počeo je normalno da funkcioniše sa 24 godine, a tada je počelo i telo, što znači da je kao biljka proveo 12 godina.

Pistorijus sada ima 39 godina i ne može da hoda, ali je srećno oženjen sestrinom drugaricom koja se na prvi pogled zaljubila u njega.

On je napisao knjigu o svojoj teškoj sudbini koju ovih dana promoviše.

Takođe, on se obrazovao i stekao mnogo znanja iz oblasti alternativne komunikacije putem računara, dok je radio na jačanju svog uma i tela. Postao je jedan od prvih Južnoafrikanaca koji je diplomirao, uprkos nemogućnosti funkcionalnog govora.

"U trenutku kad sam dobio svoj prvi plaćeni posao i skupio novac da kupim svojima poklone za Božić, bio sam na sedmom nebu", priseća se Martin.