Kada je ušao u bolnicu s koferom niko od osoblja nije ništa posumnjao. Odneo je kofer u bolesničku sobu intenzivne nege, u kojoj je ležala njegova supruga. Ona ih je čekala.

Polako je otvorio kofer i tihim glasom objasnio psu da mora da bude tih, da ih ne bi čulo bolničko osoblje. I pas je poslušao.

Bela, australijski ovčar, nije pustila ni glasa. Samo je gledala u svoju gazdaricu koja je dan ranije imala tešku operaciju.

- Doktori su rekli da prognoze nisu dobre. Supruga može da priča, ali ne može da jede i pije. Na lekovima je protiv bolova, ali je uspela da mi kaže da želi da vidi Belu, barem još jednom. Morao sam da joj ispunim želju, pa sam stavio psa u torbu i doneo u bolnicu - objasnio je suprug.

- Kada smo ušli u sobu moja supruga je spavala. Polako sam otvorio kofer, objasnio Beli da mora da bude tiha... Ona je odmah skočila na bolnički krevet i legla preko nje. Nije dotakla nijedan kabl i cevčicu s infuzijama. Samo se spustila na nju - opisao je ovaj dirljivi susret muž.

Bela je odmah počela da liče ruke svoje gazdarice koja se, probudivši se i ugledavši je, osmehnula.

- Mazila je Belu skoro sat vremena, sve vreme se smešeći, bez obzira na jake bolove koje je trpela. U jednom trenutku u sobu je ušla jedna medicinska sestra, ali kada je videla scenu rekla je da neće nikome reći i izašla je. Zbog nje ne želim da otkrijem kako se zovemo supruga i ja i koja je bolnica u pitanju, da joj ne napravim probleme - objasnio je ovaj predivni suprug.

Nekoliko dana kasnije, njegova supruga je preminula. Od tada je prošlo nekoliko meseci.

- Kada uzmem u ruke taj kofer, Bela odmah veselo dotrči. Pretpostavljam da misli da ćemo ponovo otići u posetu njenoj voljenoj gazdarici - zaključio je suprug ovu tužnu priču.