Zvaničan uzrok smrti je "moćna nepoznata sila", piše u izveštaju sa istrage. Do današnjeg dana nije jasno, šta se tačno dogodilo sa planinarima čija su tela bila radioaktivna, a povrede nalikovale posledicama snažne i namerne sile koja im je u trenutku oduzela život.

O razmerama ovog tragičnog događaja govori i to da je prolaz čak i dobio ime po vođi ekspedicije Igoru Djatlovu, iskusnom planinaru koji je u naizgled bezopasan izlet poveo devetero studenata uralskog politehničkog fakulteta.

Naime, grupa planinara je, krećući se preko prevoja shvatila da je zalutala usled slabe vidljivosti pogoršanih vremenskih uslova, zbog čega je odlučila da se ulogori na planinskoj kosi do jutra.

Dve nedelje kasnije, pronađen je njihov šator, nožem rasečen iznutra i prekriven snegom. Bio je prazan i u njemu su bile cipele i odeća svih članova ekspedicije. Izgledalo je da su ga napustili u žurbi i po sopstvenoj volji. Nije bilo, a nije ni sada, jasno zašto su izašli praktično goli na temperaturi od 30 stepeni ispod nule. Osam ili devet bosonogih tragova u snegu vodilo je ka kilometar i po dalekom drugom prevoju, gde su ispod jednog kedra pronađeni ostaci vatre i prva dva tela, izgorelih dlanova, bosa i samo u donjem vešu.

Grane su bile polomljene, što znači da su se planinari peli na drvo. Tri odvojena tela su pronađena između kedra i logora, na različitim mestima, u pozama koje sugerišu da su pokušavali da se vrate u logor. Za preostala četiri putnika tragalo se više od dva meseca. Pronađeni su u maju ispod četiri metra snega, dublje u šumi. Utvrđeno je da su bili obučeni u garderobu prethodno otkrivenih članova ekipe, koja je imala tragove nasilnog skidanja i cepanja.

Kod prvih pet tela nisu pronađeni tragovi nasilja, pa se verovalo da su umrli od smrzavanja. Međutim, tela pronađena u maju su sve promenila. Troje njih su imali fatalne povrede: jedan muškarac je imao tešku povredu glave, a drugi muškarac i jedna žena su imali frakture grudnog koša.

Patolog koji ih je ispitao tvrdi, da je sila koja je mogla da nanese takve povrede morala da bude ogromna. Da sve bude još misterioznije, iako su imali ove unutrašnje povrede, spolja se to nije videlo.

Međutim, najužasnije od svega je to što su kose svih žrtava bile sede! Nelogično, imajući u vidu da je najstariji član ekipe imao 37 godina, a da su svi ostali bili u svojim 20-im. Sva odeća bila je kontaminirana visokim nivoom radijacije.

Vidljive spoljne povrede, imala je jedino četvrta žrtva otkrivena u maju, tačnije drugoj ženi u ekspediciji su nedostajali jezik, oči, delovi usne, delovi lica i deo kosti lobanje.