On je 102. rodjendan proslavio 19. novembra. Ilija Čolović je i jedan od penzionera sa najdužim penziskim stažom od osnivanja penzionog fonda u Srbiji jer je u penziji 51 godinu.

Poreklom iz Dalmacije, penziju je stekao radeći u rudnicima širom nekadašnje Jugoslavije – u Ibarskim rudnicima, Trepči, Kopaoniku, Jelašića brodu i u Jelašnici, gde i danas živi.

U rudarsko okno sišao je kada mu je bilo 18 godina, po uzoru na oca i petoro starije braće.

Čolović je dobrog zdravlja, a poslednji put bio je kod lekara pre četiri godine kada je operisao slepo crevo.

- Ne idem kod lekara i ne pijem nikakve lekove. Zašto bih ih pio kad sam zdrav? Rukama mogu sve da radim kao mladić od 20 godina. Jedino što me u poslednje vreme muči je vrtoglavica koja mi se povremeno javlja - kazao je on.

Ilija Čolović živi sam pošto mu je ovog proleća, u 89. godini umrla supruga Smilja. Ne žali se na samoću, jer ga, kako navodi, često obilaze sin i ćerka, kao i unuci i praunuci.

- Zadovoljan sam životom. Deca, unuci i praunuci me poštuju, cene. Oni žive u Nišu, ali me stalno posećuju i obezbeđuju mi sve što treba od namirnica. Sa komšijama takođe lepo živim, vidimo se, popričamo - dodao je on.

Deda Ilija, kako ga svi u Jelašnici zovu, rado se priseća svih značajnih događaja u svom životu, a najradije priča o služenju vojske u kasarni "Kralj Petar" u Celju 1934.

- Prijavio sam se da budem graničar i poslali su me u Sloveniju. Taman sam se javio u kasarnu, ubili su kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju. Čuo sam to od dvojice narednika koji su se došaptavali u hodniku - kazao je on.

Po završetku vojnog roka nastavio je da se bavi rudarskim poslom.

- Pre rata nisi smeo ni da pitaš za platu ili da se pobuniš zbog loših uslova. U Ibarskim rudnicima su se moje kolege pobunile zbog malih plata, a zbog toga su gazde celu smenu zaključale u oknu. Držali su ih ispod zemlje deset dana bez hrane i vode. Kada su ih pustili napolje svi su bili polumrtvi - ispričao je Ilija Čolović.

Rudarski posao doveo ga je po završetku Drugog svetskog rata u rudnik mrkog uglja u Jelašnici.

On je naveo da se zahvaljujući kolegi Dalmatincu oženio Smiljom koja je takođe bila iz Dalmacije.

Kuća u Rudarskoj koloniji u Jelašnici u kojoj je započeo zajednički život sa 13 godina mlađom suprugom i dan-danas je njegov dom.

Deda Ilija navodi da su za negov dug životni vek i dobro zdravlje i u poznim godinama zaslužni dobri geni koje je nasledio od majke.

- Moja majka je rodila nas devetoro i umrla sa 90 godina a da nikada bolesna nije bila. Sva moja braća i sestre koji su ličili na majku doživeli su takođe 90 godina. Otac, braća i sestre koji su ličili na oca, živeli su po 70 godina - rekao je Ilija Čolović.