Ovim ljudima kanap koji se pruža preko Trišuli reke znači više nego nama GSP, jer mi bez autobusa možemo i peške do određenog cilja, ali oni ne mogu ni kud.

Tako deca svakoga dana idu u školu, stariji na posao i u posete rođacima i prijateljima.

U ovom kraju postoji mnogo ovakvih konopaca koji služe za prelazak opasnih reka, a vlasti još uvek rade na tome da obezbede mostove.

Čak petoro ljudi poginulo je 2010. godine nakon pada u reku, a ljudi zarađuju i brojne povrede, pa čak i gube prste.