Patriši je te 2001. godine na rutinskom pregledu otkriveno da boluje od retkog oblika leukemije.

- Bila sam uzbuđena i presrećna što ću postati majka, a onda sam počela da brinem i mislim o tome da li će moje dete uopšte upoznati majku - rekla je Patriša.

Na njen užas lekari su joj davali samo 15 odsto šanse da će preživeti, te su joj savetovali da prekine trudnoću.

Ali Patriša je odlučila da odbije njihov savet.

Usledili su dani i nedelje teške psihičke patnje, a onda je otkrila da postoji nada...

Patriša je saznala za tada eksperimentalnu metodu lečenja matičnim ćelijama. A za tu metodu neophodna joj je bila baš bebica koju je nosila, odnosno krv iz njene pupčane vrpce.

Lekari su bili skeptični, a Patriša uporna.

- Bila sam uverena u to da će mi moja beba spasiti život - rekla je ona.

Trudnoća je nastavljena, brige su se gomilale, kao i Patrišina upornost da rodi, ali i vera da će joj život koji će doneti spasiti njen.

Patriša je u 31 nedelji trudnoće morala u bolnicu. Induciran joj je porođaj, a onda su počele da se ostvaruju najcrnje lekarske prognoze.

Patriša je umirala na stolu za porođaj.

Prebacili na drugo odeljenje na istom spratu bolnice, a da je jedva i stigla da vidi svoju bebu.

Dobila je veliku dozu hemoterapije i polako se gubila. Život joj je izmicao...

Uspela je da vidi bebu na fotografijama koje je napravio njen suprug i bila je sve očajnija. A očajni su bili i lekari.

Iako su planirali da joj daju koštanu srž, odgovarajućih kandidata nije bilo.

I tada su odlučili da poslušaju njenu molbu. Dali su joj matične ćelije njene bebe.

Iako lekari nisu gajili velike nade, Patriša je polako počela da se oporavlja. I na kraju je uspela ne samo da pobedi opaku bolest, već i da ostvari svoju najveću želju - da bude majka prelepoj devojčici.

Patriša je bila prvi pacijent koji je na ovaj način izlečen od leukemije. Danas uživa u porodičnom životu. Igra se i šali sa svojom ćerkom, a onda joj u šali odgovara: "Ja sam ti spasila život, mama!"