Kler je četrdesetih godina prošlog veka, kada je izgubio novčanik, bio tinejdžer i živeo je u Nevadi.

Naravno, na taj događaj je odavno zaboravio, ali onda se desila zanimljiva igra sudbine...

Lokalni biznismen Leri Sloun je kupio staro pozorište i odlučio je da ga sredi. U toku renoviranja renoviranje u podu je pronašao stari novčanik sa starim fotografijama i dokumentima, a među papirima su bili i bonovi za sledovanje hrane iz vremena Drugog svetskog rata.

A među papirima je bilo i parče papira, na kojem su bili upisani ime, prezime i adresa vlasnika novčanika.

Najsimpatičniji podatak Leriju je bio broj telefona vlasnika telefona. U tom odeljku na papiru pisao je samo jedan broj - 8. U to vreme, naime, telefonis u predstavljali retkost i brojevi su imali malo cifara, najčešće dve do tri.

Među fotografijama iz novčanika nalazila se i slika mladića na kojoj su pisali ime i prezime vlasnika, Klera Mekintoša.

I tada je Leri odlučio da, kako zna i ume, pronađe tog čoveka, ako je još živ. Problem je predstavljalo to što bi Kler, da ga je Leri pronašao, imao celih 85 godina.

Šanse su bile minimalne, ali Leri je uspeo! Pronašao je Klera i prepoznao ga na osnovu njegove fotografije stare 71 godinu!

Kada ga je pronašao, Leri je rekao Kleru: "Gospodine, pronašao sam vaš novčanik". Kler je odgovorio zbunjeno: "Ali ja nisam izgubio novčanik".

- Mislio sam da je u pitanju neka šala - rekao je Kler, kojem je Leri potom objasnio o kojem se novčaniku radi.

Kada je video svoj stari novčanik i papire i fotografije koje su unutra bili, starac nije mogao da sakrije oduševljenje.

- Ovo je moja sestra, ovo je moja izviđačka iskaznica... - nabrajao je Keri s osmehom papire i fotografije koje nije video 71 godinu. I na koje je sigurno odavno zaboravio.

Srećom, našao se dobri čovek Leri, koji ga je predivnim gestom vratio u prošlost, u vreme dečaštva. Svaka čast!