Čoveku je neophodno da se naspava. Dobar, san tokom noći garant je da ćemo u novi dan krenuti bistrih misli. I pored toga što se ovo zna o spavanju, odgovor na pitanje zašto je san tako važan, ipak je misterija.

Jedan od glavnih problema u vezi sa neispavanošću jeste smanjenje kognitivnih sposobnosti - mozak jednostavno ne funkcioniše dobro bez dovoljno sna. Pamćenje je slabije, nove informacije, planiranje i shvatanje su lošiji.

Nedostatak sna može imati ozbiljan uticaj i na učinkovitost, na razdraženost i neraspoloženje, a konstatntna neispavanost povećava i rizik od srčanih bolesti, kao i rizik od saobraćajnih nesreća.

Tamni, naduveni podočnjaci, intenzivno osećanje iscrpljenosti skoro svi smo to iskusili kada smo probdeli noć.

Procenjuje se da je čak 100.000 saobraćajnih nesreća indirektna posledica umora vozača, a više od trećine vozača priznalo je da je zaspalo za volanom.

Kada smo neispavani, naš mozak, čini se, gubi moć razlikovanja važnog od nevažnog, što nas pretvara u iscrpljene "olupine" koje burno reaguju na sve i svašta.

Talma Hendler iz Univerziteta Tel Aviva posebno je zainteresovana za razlog ovakvog uticaja nedostatka sna, odnosno zašto nam je "kratak emotivni fitilj" kada smo neispavani.

"Znamo da san utiče na naše emotivno ponašanje, ali ne i kako", navela je Hendlerova.

Radi daljeg istraživanja, ona je s kolegama pronašla 18 dobrovoljaca koje je cele noći držala budnima. Znala je da je to težak eksperiment jer je u toku ogleda ispitanicima meren "stepen" pospanosti.

Naravno, kako je vreme odmicalo, ispitanicima se sve više spavalo. Volonteri su imali dve runde testiranja dok su im mozgovi skenirani. Jednom su kvalitetno spavali celu noć, a jednom bili budni 24 sata. U jednom testu je od volontera traženo da kažu u kom pravcu se kreću žute tačkice koje se pomeraju na ekranu.

U svakom slučaju tačkice su postavljene preko slike koja bi trebalo da odvlači pažnju, bilo da je u pitanju pozitivna (simpatično mače ili ljubavni par u zagrljaju), negativna (osakaćeno telo ili zmija), bilo neutralna (kao što je krava ili kašika).

Kada su ispitanici bili odmorni, pogađanje pravca bilo im je najbolje i najbrže je išlo u slučaju neutralne slike u pozadini.

Ali, nakon neprospavane noći, rasuđivali su loše, bez obzira na to da li su korišćene neutralne ili pozitivne fotografije.

Objašnjenje za ovo je jednostavno. Neprospavana noć generalno negativno utiče na rasuđivanje, ali daje priliku da rezultat ispitanika navodi na nešto suptilnije: da neutralne slike zbog nespavanja izazivaju emotivnu reakciju.

Kako bi detaljnije ispitali vezu između ta dva faktora, naučnici su sproveli sličan eksperiment pomoću funkcionalne magnetne rezonance koja je merila aktivnost u različitim delovima mozga. Dobrovoljcima je prikazana neutralna i pozitivna slika dok su pokušavali da izvrše zadatak. Ponovo su sve slike neispavanim ljudima odvraćale pažnju, dok su odmornima na pažnju uticale samo one slike koje izazivaju emotivne reakcije. Štaviše, region u mozgu koji se zove amigdala (igra ulogu kod emocija) aktivirao se kao reakcija samo na slike koje su izazivale emocije u slučaju da su volonteri ispavani. Međutim, kada nisu bili odmorni, reakcije na "neutralne" slike bile su iste kao kod "emotivnih".

Ekipa naučnika takođe je otkrila neobičnu aktivnost u frontalnom delu mozga koji se naziva "Anterior Cingulame Cortex", za koji se smatra da upravlja amigdalom i našim emocijama. Kada se dobro odmorimo u toku noći, oba regiona se zajedno aktiviraju. Ali, bez sna se čini da nema sinhronizacije između njih, pa se ACC aktivira kada amigdala miruje. Kao posledica toga, ovaj deo mozga izgleda ne kontroliše naše emotivne reakcije kada ne spavamo dovoljno. U tom slučaju gubimo sposobnost da razlikujemo obične događaje od onih koji bi trebalo da zavređuju našu posebnu pažnju. Gubi se neutralnost i moždana sposobnost da razluči bitno i nebitno.

Istraživanja su pokazala da nedostatak sna utiče i na povećanje nivoa grelina, hormona koji podstiče apetit, dok se, s druge strane, smanjuje lučenje hormona leptina koji reguliše apetit i osećaj sitosti. Ove fiziološke promene nepovoljno utiču na nas i navode nas da jedemo više. Naučnici takođe smatraju da manjak sna utiče na mozak, tačnije na prefrontalni korteks koji je zadužen za donošenje odluka, te da smo neispavani manje sposobni da kontrolišemo potrebu za hranom i da pravimo bolje odluke kada je ishrana u pitanju.