Vremešni čikica nikada nije napustio rodno mesto u blizini granice s Ukrajinom koje je kontaminirano posle nuklearne katastrofe u Černobilju. On dane provodi u selu i tvrdi da su svi koji su pobegli, odavno umrli.

Svakog jutra ustaje u šest, doručkuje, nahrani životinje, a onda krene da radi po imanju. Uzgaja i jede hranu iz svog vrta, i kako kaže, on i supruga posledice radijacije nikada nisu osetili.

- Sve je u redu. Nedavno je ovde bio lekar i pregledao me je. Kaže da je sa mnom sve u redu - ponosan je dekica.

Ipak, žao mu je što je izgubio sestru i zeta. Kako kaže, oni su umrli ubrzo nakon što su pobegli iz ugroženog područja.

 

- Mislim da je to zbog stresa... Ja od stresa ne patim. Pomalo radim u bašti, nekada zapevam, i što je najvažnije, nikada nigde ne žurim.

Ivanova supruga je nedavno umrla, a deca žive svoje živote daleko od njega. U selu žive smo on i njegov rođak. Vremešni dekica misli da će još neko vreme sigurno prkositi radijaciji, a da će onda krenuti da se sretne sa onima koji su pre vremena "otišli".