Reč "kokpit" koren viče od engleskih reči "cock" (petao) i "pit" (rupa, jama), a prvi "kokpiti" bile su jame u zemlji izgrađene za borbe petlova, izuzetno brutalan i krvav "sport", koji je u većini civilizovanih zemalja danas zabranjen.

Pošto u originalu, dakle, označava nešto krvavo i opasno, ova reč je korišćena kao način opisivanja krvavih ratišta širom Evrope, a do kraja 16. veka označavala je potonule jame ili male, ograničene prostore. Baš poput onih u kojima su se borili petlovi.

Oko 1700. godine u prvenstve o britanskoj mornarici su počeli da koriste ovaj izraz naziv za zadnji deo najniže palube borbenih brodova, a potom za kormilarsku poziciju. S jedne straen zato što bi se pomorskoj bici oni u potpalublju imali najmanje šanse da prežive prilikom potapanja broda, a kasnije i za mesto kormilara koji je bio dirfektno izložen neprijateljskim napadima.

U avijaciji je taj izraz u upotrebi od 1914, pošto je pilotska kabina u vojnoj avijaciji oduvek bila veoma opasno mesto, a u sportskom automobilizmu, potencijalno veoma opasnom sportu, od 1930. godine. Od 1935. kokpit je naziv za vozačko mesto u automobilima visokim performansi, a u međuvremenu je postao i formalni izraz za tu poziciju u Formuli 1.

S druge strane, komercijalni avioprevoznici su taj izraz usvojili od ratnog vazduhoplovstva Velike Britanije, popularnog RAF-a, a označava mesto na kojem sede pilot i kopilot, odnosno pilotsku kabinu.

Interesantno je da kokpit nije postojao u vreme dok avioni nisu imali pregradu između pilota i putnika, već tek od trenutka kada je pilotska kabina postala zaseban deo letelice.