Oni su na tom stenovitom ostrvu boravili "van sezone", a znalo je da ih bude i po 1.000.

Među njima su bili i legendardni gusari poput Adama Boldridža, Vilijema Kida, Olivijea Levasoa, Henrija Evereta, Roberta Kaliforda, Abrahama Semjuela i drugih.

Ostrvo je bilo blizu pomorskih puteva, na kojima su gusarfi rpesretali brodove koje su pljačkali, a njegova geografija bila je idealna za skrivanje, pošto ima dosta zaliva u kojima su neprimećeno mogli da usidre brodove.

Gusari su mahom dolazili iz Engleske, Portugala, Francuske i Amerike.

Neki od njih su tu zasnivali i porodice, živeli su i umirali, pa je vremenom na ostrvu Sent Meri nastalo prvo i jedino pravo gusarsko groblje u svetu.

Naravno, gusari su sahranjivani i drugde po svetu, ali nigde osim na ovom ostrvu ne postoji groblje koje je samo njima posvećeno.

Gusari su gospodarili ostrvom do kraja 18. veka, a onda su ga osvojili Francuzi. Pod vlast Madagaskara vraćeno je 1960. godine.

Gusarski grobovi mogu se naći i na Azorskim ostrvima, na Floridi i u Nju Hempširu u SAD i drugde, a skoro svi imaju jedan znak raspoznavanja, tipičan za one koji u njima počivaju - lobanju sa ukrštenim kostima, simbol pljačkaša koji su nekada harali svetskim morima.