Povodom smrti dugogodišnjeg kubanskog čelnika i revolucionara Fidela Kastra, koji je bio jedna od ključnih figura za vreme Kubanske krize koja je svet 1962.godine dovela na rub nuklearnog rata, dr. Beki Aleksis-Martin i dr. Tom Dejvis za Gardijan su napisali opširan članak u kojem analiziraju najbezbednija mesta u slučaju izbijanja nuklearnog rata.

Ovde će u kratkim crtama izložiti zaključke do kojih su došli.

Na samom početku teksta autori iznose tvrdnju da trenutno živimo u najmirnijem periodu svetske istorije, kada se usprkos sukobima na Bliskom istoku i nekim drugim delovima sveta vodi manje ratova koji su bili znatno manje smrtonosni  nego oni u 20. veku.

Ali, u kontekstu uspešne nuklearne probe Severne Koreje, "novog hladnog rata" SAD i Rusije (a sa Trampom potencijalno i SAD-a i Kine) te uvek zategnutih odnosa između Indije i Pakistana (obe države poseduju nuklearno oružje), opet se počelo pričati o mogućem izbijanju nuklearnog rata. Uvek omiljena tema medija željnih senzacija, dobija na težini razmišljanjima poput onog penzionisanog šefa Pentagona Vilijama Perija koji smatra da je nuklearni rat danas izvesniji nego što je bio tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka.

Da napomenemo da je nuklearno oružje od vremena kad su Amerikanci razorili Hirošimu i Nagasaki pre svega služilo kao defanzivno koje zapravo niko ne želi da aktivira - razumljivo, s obzirom na to da samo SAD ili Rusija imaju dovoljno bojevih glava da ozbiljno ugroze opstanak čovečanstva na Zemlji. Postavlja se pitanje, ukoliko ipak dođe do sukoba, koje je najsigurnije mesto na svetu, udaljeno od potencijalnih napada i uništenja?

Aleksis Martin i Dejvis su prilikom "lociranja" tih mesta uzeli u obzir trenutne zalihe nuklearnih bojnih glava u državama koje ih poseduju (SAD, Rusija, Kina, UK, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Severna Koreja), verovatnoća sukoba s drugim nacijama i dugoročnu numeričku prognozu vremena. Različite projekcije na kraju su rezultovale scenarijom u kojem dolazi do simultanog i multilateralnog nuklearnog rata.

Kao najsigurnije mesto na svetu pokazao se Antarktik, ledeni kontinent koji je ujedno i mesto prvog sporazuma o upotrebi nuklearnog oružja, kojim je još 1959. godine odlučeno da će se tamo samo provoditi miroljubiva istraživanja.

Druga opcija je poznato Uskršnje ostrvo, udaljeno 3500 kilometara od obala Južne Amerike. Dva i po puta manji od ostrva Krka, sigurno ne bi mogao primiti velik broj izbeglica koji bi mesto delili s poznatim kamenim glavama.

Treća opcija su Kiribati ili Maršalova ostrva, deo Mikronezije, regije u zapadnom Pacifiku. Ironično, SAD su tokom 40-ih i 50-ih godina prošlog veka na širem području Maršalovih ostrva testirale 67 nuklearnih bombi, zbog čega ih je američka Komisija za atomsku energiju 1956. proglasila "mesto koje je najviše zagađeno radijacijom".