Divili su se lepoti Beograda i geografskom položaju, upoznavali i opisivali njegove ljude, ali se neretko i čudili njihovim običajima i načinu života.

Čudili se stranci Beograđanima, ali i ovi njima.

Nakon oslobođenja od Turaka, sredinom 19. veka, mnogi strani pustolovi požurili su u našu zemlju, želeći, valjda, da otkriju i ovaj, doskora tajanstveni i nedostupni deo Evrope.

Većina "turista" doživela je Srbiju kao zemlju primitivnog naroda, zaostale privrede i nerazvijene kulture, pa su se, shodno tome, mnogi tako i ponašali.

Uspomenu na jedan takav događaj sačuvao je i Kosta Hristić u svojoj knjizi "Zapisi starog Beograđanina".

Zbilo se to, piše Hristić, u leto 1857. godine.

Gostioničar i vlasnik otmene kafane "Srpski kralj" Steva Mirković bio je uredan i veoma ispravan čovek, mada pomalo prek.

Neki putnici Englezi, čekajući na odlazak lađe iz Beograda, odseli su upravo u njegovoj kafani. Kako je tih dana vladala velika vrućina, a Englezi smatrali da se ovde, na Orijentu, ne moraju pridržavati osnovnih pravila pristojnosti, jednog dana dođoše na ručak u veoma neprikladnom izdanju: samo u majici i gaćama. S obzirom da učtiva upozorenja nisu urodila plodom, a manje fine metode nisu bile dopuštene jer smo tada, baš kao i sada, imali krhke diplomatske odnose s Britanskom imperijom, Steva se dosetio kako da razularene Engleze, makar i na krajnje orijentalan način, "nauči pameti".

Pozvao je momke koji su ih služili za stolom, naredio im da odu u svoje sobe i da se skinu potpuno goli i da tako, nagi, nastave da služe "uvažene" goste. Ugledavši konobare u rajskom kostimu, s tanjirima jela i bokalima pića, posramljeni gosti skočili su kao opareni, ostavili i ručak i kafanu, pa i sam Beograd, i prvom lađom utekli preko granice, za Zemun.

Ne znamo koliko je ova vaspitna metoda doprinela da se slika o Srbima i Srbiji promeni u svetu, ali je za ove goste, očigledno, imala poučan značaj.