Prema tvrdnjama autora priloga, 1731. godine u mestu Međeđa kod Višegrada zabeležen je jedan od najranijih slučajeva vampirizma.

Sve je počelo iznenadnom smrću čak 14 ljudi. S obzirom na to da smrtnim slučajevima nije prethodila nikakva bolest, meštani su ih pripisali vampirima. Navodno su nameravajući da se uvere u svoje tvrdnje nakon nekoliko dana otkopali grobove i u njima pronašli netaknute leševe!

U prilogu nisu ponuđeni neki konkretniji detalji koji bi potkrepili tu priču iz Međeđe, ali su predočeni pisani dokumenti o balkanskim vampirima iz vremena austro-ugarske vladavine koji se nalaze u gradskom arhivu u Beču.

Šokantni bečki dokumenti

Istraživala ih je nemačka psihološkinja Zibel Balta, koja se godinama bavi proučavanjem misterija vezanih za vampire.

Ona je pojasnila da se dokumenti odnose na srpsko selo Kišeljevo i bosansko mesto Međeđa, gde je u 18. veku zabeleženo više nerazjašnjenih smrtnih slučajeva.

Prema dostupnim zapisima, austro-ugarski lekari su se po carevom nalogu više pozabavili slučajevima u Kišeljevu i na insistiranje meštana otkopali grobove za koje su tvrdili da kriju vampire.

Balta dalje navodi da dokumenti sadrže neverovatne detalje. U njima je navedeno da su lekari ekshumirali leševe za koje su ustvrdili da su izgledali netaknuto i neoštećeno!

Prema njihovim izvještajima koža im je bila roskasta, a u ustima su otkrili tragove krvi.

Doktori su zabeležili da su leševi izgledali kao da su živeli posle smrti. S obzirom na to da lekari u to vreme nisu imali objašnjenje za ono što su videli, došli su do istog zaključka kao i meštani, te su i u zvaničnom izveštaju podržali tezu da su pokojnici bili žrtve vampira. Čak su i odobrili ritual probadanja mrtvaca glogovim kolcem, što se u to vreme smatralo efikasnim lekom protiv vampira.

Lampir Meho

Međutim, dr. Balta navodi da je i sama istražujući priče o vampirima, danas skoro 300 godina nakon ovih iz Međeđe i Kišeljeva, sklonija mišljenju da se iza priče o vampirima ustvari krije serijski ubica.

Da bi pronašla tragove koji bi potkrepili njenu teoriju Balta je posetila Srbiju, a najavljuje i posetu Bosni.

Za sada nije otkrila nove detalje o svom istraživanju. Ipak, podstaknuti njenim istraživanjem, ekipa sa portala aura.ba, pozabavila se tom temom i pronašla nekoliko priča o bosanskim vampirima.

Iako ni jedna nije vezana za Međeđu, prema tvrdnjama filologa i etnologa Nenada Filipovića objavljenima pre nekoliko godina, vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posledica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Prema Filipovićevim navodima najčešći izrazi za vampira u Bosni su bili lampir, lampijer, lapir, vukodlak i vukozlačina.

Isti autor tvrdi da je najpoznatiji bosanski vampir bio lampir Meho iz okoline Glamoča.

Uz vampira Mehu, Filipović pominje i Paju Tomića iz sela Tupanari u okolini Vlasenice.

Taj bosanski vampir prema predanju pripada novijoj istoriji i navodno je 1923. godine posmrtno gnjavio i dodijavao svojoj ženi Cviji.

Cvija je zamolila sinove Stevu i Krstu da joj pomognu. Oni su većali sa ostalim seljacima i odlučili da upokoje tupanarskog vampira.

Pajin leš je iskopan, proboden glogovim kocem i spaljen. Pepeo mu je rasturen, a ono nekoliko kostiju što je ostalo iza njega vraćeno je u grob i zakopano.

Nevesinjski vampir

Filipović prenosi i da je hercegovački folklorista Tomo Bratić, krajem 19. veka, zabeležio detaljno predanje o ubijanju vampira u Nevesinju. U tom se predanju navodi da se nekada davno u Nevesinju povampirio izvesni Korkut. Zakopali su ga u groblju kod neke poznate lipe gde je, već u Bratićevo doba, bila opštinska kuća.

Počeo je daviti čeljad po Nevesinju. Nevesinjci su se odlučili na selidbu. To je zabrinulo Zalom-pašu. Obećao je veliki bakšiš onome ko Nevesinje liši vampira.

Hadžija i pop Petar Mučibabić sa Ljeskova Dola ode Zalom-paši i obeća da će "dohakati nemani". Pozove Korkutovu ženu i naredi joj, kad je vampir navečer poseti, da mu sveže maramu oko vrata. Žena je to učinila i odmah javila paši. Paša je obavestio popa.

Cela kasaba se skupila na Korkutovom grobu. Grob je otkopan i nađen je u njemu mrtvac sa maramom oko vrata. Pop je počeo čitati psalme i Korkut se navodno počeo micati.
Prema predanju pop ga je nekoliko puta udario u prsa glogovim kolcem i ponovo zatrpao grob, nakon čega vampir više nije gnjavio nevesinjsku kasabu.

Ali, ni sa tvrdnjama autora priloga nemačke TV kuće s početka ove priče, a ni onim koje je izneo filolog Filipović o bosanskim vampirima, ne slaže se Ahmed Bosnić, istraživač i autor više popularnih knjiga o graničnim područjima nauke.

- Nisam čuo za vampire u Međeđi, a ni za ove o kojima govori Filipović. Pre mislim da su te priče plod mašte naroda, nego da su zasnovane na nekim događajima koji su ih mogli proizvesti. Priče o vampirima karakteristične su za područje Srbije, a ne BiH – kaže Bosnić.

Uprkos oprečnim mišljenjima bosanskih istraživača o vampirizmu, biće svakako interesantno pratiti eventualni nastavak emisije “Galileo Mystery”, u kojoj je psihologinja Zibel Balta najavila i posetu Bosni.

Monstruozna mađarska grofica

Iza priča o vampirizmu krile su se i neke serijske ubice, kao što je bila monstruozna mađarska grofica Eržebet Batori.

Uz njeno ime vezan je podatak da je na najrazličitije i najokrutnije načine lišila života oko 600 devojaka, kojima je crpila krv do smrti da bi se kupala u njoj i tako sačuvala svoju mladost.

U knjizi “Vampiri”, žan-Pol bure navodi da je Eržebet bila rođaka princa Vlada Drakule, gospodara Vlaške, primećujući i kako je upravo motiv zmaja krasio grbove i Batorijevih i Drakula.

Glogov kolac i beli luk

Dugo se smatralo da su krst i beli luk, jedno od najdelotvornijih sredstava protiv vampira. Ahmed Bosnić u svojoj knjizi “Knjiga tajni” izdvaja i ova “oružja” protiv krvopija.

– Slikom vuka na nadgrobnom spomeniku, dugo se vremena pokušavalo zadržati mrtvaca da ne izlazi iz groba, mada se efikasnijim sredstvom smatrao glogov kolac koji bi se potencijalnom vampiru zabijao u srce ili lopata kojom bi se odsecala glava, koja bi zatim bila smeštana mrtvacu među noge.

Mit o Drakuli

Razvoju vampira od ranog mitološkog pojma do oživljenog mrtvaca u vidljivo ljudsko biće potpomogao je 1897. irski pisac Bram Stoker svojom novelom "Drakula", koji je postao utjelovljenje noćnog zla.

Nadahnuće za svog izmišljenog grofa našao je u stvarnoj ličnosti iz petnaestog veka za kojeg se međutim veruje da je bio još strašniji od grofa iz romana, princu Vladu V. iz tadašnje Vlaške, sada dela Rumunske, i navodne tvrđave vampira Transilvanije.