U Srbiji će ovog vikenda biti 42 stepena. Lekari savetuju da se klonite sunca i da ne izlazite napolje bez preke potrebe. Ukoliko mislite da su samo sada vrućine glavna tema, nije istina. U isto ovo vreme, samo pre 43 godine, glavna tema bila je kako u Beogradu preživeti "ubistvenih 30 stepeni".

Tako su bar pisali tadašnji mediji, tačnije "Praktična žena". Jedna od tema bila je kako da Beograđani provode vreme na visokim temperaturama, prenosi sajt "Yugopapir".

 

- Kada je živa dostigla visoku tačku u termometru, a ulice Beograda opustele, potražili smo žitelje glavnog grada. Želeli smo da vidimo kako žive, šta osećaju i misle na letnjim žegama - piše u tekstu pod naslovom "Letnje žege u Beogradu: Kako se klub ljubitelja Save i Dunava bori protiv ubistvenih 30 stepeni".

- Spustili smo se na Adu Ciganliju. Tamo je bilo toplo kao u kotlu. Verovatno da su se prijatno osećali samo kupači u vodi - navodi se u tekstu.

Građani su se tada žalili da bi Sava trebalo da bude bistrija.

Drugi su pak spas potražili na Dunavu, iza hotela "Jugoslavija", u klubu "Udruženja ljubitelja Save i Dunava "4. jul". Uz pontonsku zgradu kluba te davne 1974. stajali su čamci raznih boja.

Samo godinu dana ranije, članovi udruženja skupili su pare, tadašnjih "sedam miliona efektivnih para" i podigli objekat na reci koji se držao na burićima. Jedan član poklonio je klubu televizor, drugi radio-aparat s gramofonom i stereo ozvučenjem, a neki šahovske table kako bi svi zajedno mogli da uživaju.

U klubu se sve dobijalo po minimalnim cenama, osim alkohola, on se nije točio. A svaki član koji se opije automatski je bio isključivan iz kluba.

Svako ko je platio godišnju članarinu od tadašnjih 240 dinara mogao je tokom leta u Klubu da potraži spas od vrućine.

- Združili smo se da raskrčimo ovu divljinu i stvorimo uživanje ne samo za nas, nego i za našu decu i naše supruge. Ovde su one kao u svojo kući. Bez obzira gde se mi nalazimo, tu su sigurne i prave domaćice kluba - rekao je tad Velja Nikolić, elektrovarilac i domaćin kluba.

Za istim stolom sedeli su potpukovnici, mehaničari, inženjeri, ljudi raznih profesija i znanja, svi "razgaćeni", u kratkim pantalonama i majicama.

Mnogi su svojim čamcima išli na pecanje, pa su potom od ulova pravili večeru.

- Žene su naše počasne gošće kad priređujemo za večeru alasku čorbu. Svi smo obavezni da donesemo ulov, a Moldaj Arpad ima pravi alaski kotlić i prvoklasan je majstor za čorbu - rekao je Novica Vasiljević, stručnjak za ishranu koji je, kako navodi Yugopapir kuvao vrhunski pasulj sa rebrima...

Dakle, davne 1974. Beograđani su beg od vrućine, baš kao i danas tražili na Savi i Dunavu gde su se družili, pecali, kuvali i uživali u kupanju.

Reka je i onda, kao i sada, oproban recept za osveženje i beg od letnjih vrućina.

- Samo posle tri časa provedena na Dunavu, osećamo se čili i laki kao da nas tog prepodneva nije do mrtvila iscrpela i umorila ubistvena gradska jara - zaključak je teksta.