Albert Ajnštajn, poznat po svojim genijalnim uvidima u prirodu svemira, ali i po tome da je do jednog od najvažnijih otkrića - teorije relativiteta - došao u snu.

Još kao mladić sanjao je da se sanka niz strmu planinu tako brzo da se na kraju kretao brzinom svetlosti.

Zvezde u snu promenile su svoj izgled u odnosu na njega. 

Probudio se i ubrzo formulisao ono što će postatu jedna od najpoznatijih naučnih teorija u istoriji čovečanstva.

Pol Mekartni je 1965. sanjao celu melodiju za hit "Yesterday" i, na sreću, brzo je došao k sebi nakon što se probudio, pa je uspeo da reprodukuje snove na klavir. Morao je da pita porodicu i prijatelje da li su melodiju čuli negde ranije jer se plašio da je sanjao tuđu melodiju.

Mesec dana nakon toga obišao je ljude u muzičkoj industriji koji su mu rekli da nikad nisu čuli tu pesmu, pa je zajedno sa Džonom Lenonom napisao i reči.

Ne treba ni pominjati koju je popularnost ta pesma donela Bitlsima, odosno koliko se duboko zarila slušaocima od prvog izvođenja.

Meri Šeli često je isticala kako je inspiraciju za svoj roman o Frankenštajnu iz 1816. godine dobila baš zahvaljujući noćnoj mori.

Naime, kada joj je bilo 18 godina, Šeli je posetio Lord Bajron.

U porodičnoj kući njene porodice na ženevskom jezeru sedeli su oko kamina, kada je pesnik predložio da napišu po jednu horor priča.

Meri je dobila inspiraciju tek kada je neko pomenuo da bi leš mogao da oživi i kasnije te večeri sanjala je živopisni san o Frankenštajnu.

Poznato je da psiholozi vide lucidne snove kao priliku da se poigramo neistraženim sposobnostima koje su zakopane u nekim delovima, odnosno našoj podsvesti.

Ljudi koji imaju lucidne snove mogu kontrolisati delove mozga i naterati ih da se "otvore".