U pojedinim Centrima za edukaciju žena u Kini nežniji pol uče kako da budu "prave žene". Svoje polaznice uče da ženstvenost i karijeru ne treba mešati, i da u treba da nauče da bubu ponizne sluge!

Jedna od takvih škola nalazila se u sklopu kulturnog instituta u gradu Fušunu na severu Kine. Javnost je pobesnela kada je saznala da takvo nešto postoji, ali neke žene su bile zadovoljne što postoji mesto koje će naučiti žene kako da se vrate "tradicionalnim vrednostima".

Neke od ključnih poruka koje takvi centri prenose ženama su:

- Žene zaokupljene karijerom ne završavaju dobro
- Žene bi trebalo da budu na najnižem nivou u društvu i ne trebalo da se uzdižu
- Žene uvek moraju da slušaju naredbe njihovih očeva, muževa i sinova
- Nikad ne bi sleme da uzvraćaju ako ih muž tuče ili protivreče ako viče na njih
- Ako je žena imala seksualni odnos s više od tri muškarca, mogla bi da se razboli i umre

Kada su vlasti u ovoj kineskoj oblasti saznale čemu podučavaju žene u centru, tražili su da se isti odmah zatvori.

Jing (17) za BBC kaže da je u Centar došla kada je imala samo 13 godina i "bila je zločesta".

- Majka me je poslala u institut da me smiri. Sećam se da sam, čim sam došla, morala da čistim toalet bez rukavica, to je bilo odvratno! - kaže Jing čija je majka rođena na selu i ima vrlo skromno obrazovanje.

Neke žene ostanu zauvek

Neke žene budu toliko zadovoljne edukacijom koju dobiju u kampu, da odluče da ostanu da volontiraju.

Ona kaže da su ih učili da su žene stvorene da bi služile muškarcima, a jedna od metoda bila je prisiljavanje učenica da svojim roditeljima i rođacima ispovede svoje "grehe iz prošlosti".

- Bilo je tu i psihoterapija, a ono što me najviše šokiralo su bili video intervjui s "izlečenim ženama". U jednom od njih žene su tvrdile da su imale seksualni odnos s više muškaraca i da su uskoro dobile osip i ranice po celom telu. Sve je, kako su govorile, nestalo kad su prihvatili tradicionalne vrednosti. Tada su bile "čudesno izlečene", priseća se Jing, prenosi 24sata.

Devojka kaže da "kurs" traje sedam dana ali da ona nakon četvrtog dana više nije mogla da izdrži pa se popela preko ograde i pobegla.

- To je bilo ispiranje mozga. Normalnim ljudima tamo nije mesto. Mnogi ljudi koji žive u velikim gradovima pomislili bi da je ovako nešto izmišljotina, ali nije jer takva mesta i dalje postoje u malim gradovima i ruralnim delovima zemlje - kaže Jing.

Motivacija za otvaranje ovakvih centara za "ponizne žene" uglavnom je daleko od uverenja i ideologija. U pozadini svega ipak je, očekivano, novac. Kulturni centar u Fušunu dobio je dozvolu za rad kao organizacija koja se brine za dobrobit građana, ali nikad nisu imali dozvolu za otvaranje bilo kakvih škola.

To ih nije sprečilo u otvaranju raznih kampova za edukaciju širom Kine kroz koje je, pre nego su ih vlasti zatvorile, prošlo više od 10.000 učenica.

Centri su se finansirali donacijama polaznika, a zarađivalo se i prodajom tradicionalnih kineskih nošnji preko interneta. Kako bi pridobili što više članova, najčešće su se obraćali porodicama s problematičnom decom i obećavali im da će ih promeniti kroz podučavanje tradicionalnim vrednostima.

Na meti su im bile i kompanije čijim su šefovima "prodavali priču" da svojim učenjima mogu da stvore bolju radnu atmosferu.