Emisija „Azbučnik identiteta“ donosi još jednu priču o velikim ljudima, herojima koji su zbog ideoloških zabluda gurnuti u zaborav. Ovoga puta prenosimo priču o beogradskom učitelju Miladinu Zariću koji je pod kišom metaka 1944. godine uspeo da deminira Savski most, koji su Nemci prilikom povlačenja nameravali da poruše.

Na podvig učitelja Miladina Zarića, koji je 20. oktobra 1944. godine istrčao iz svog stana, kroz jaku nemačku vatru i razminirao Savski most, sprečivši njegovo rušenje, danas nas podsećaju dve spomen ploče i jedna mala učica u Borči koja nosi njegovo ime.

Jedno pismo gledaoca, nažalost, nepotpisano koje je nedavno uz požutelu stranicu „Politike“ dobila Redakcija Azbučnika, to pokazuje. To pismo nas podseća da je o smrti Miladina Zarića, koji bio skrajnut kao politički nepodoban, izvestio čitalac Radiša Pajkić, koji je još davenog 23. marta 1976. godine dao inicijativu kako da se odužimo čoveku koji je spasio most.

Zato objavljujemo u celini pismo koje je bilo povod za ovu rubiku:

„Poštovana Redakcijo Azbučnika, nedavno sam u torbi mog pokojnog rođaka sudije Vrhovnog suda Vlajka Šoškića, našao i primerak „Politike“ tj. novinske stranice sa čuvenom rubrikom „Među nama“. Video sam da je na toj strani objavljena mala vest da je preminuo Miladin Zarić, učitelj koji je spasio beogradski most na Savi 1944. godine i to uklanjajući dinamit koji su postavili Nemci. O smrti tog velikog junaka izveštava običan čitalac i predlaže da se postavi spomen poloča u blizini mosta i da neka ulica dobije ime Zarića. Neverovatno je da se ta inicijativa čitaoca Radiše Pajkića ostvarila tri decenije kasnije. Ako ste u mogućnosti pozabavite se ovom temom. Uz sve komplimente. Vaš verni gledalac."

Čitalac Radiša Pajkić, u rubrici „Meću nama“ u “Politici“ 23. marta 1976. godine obaveštava da je preminuo Miladin Zarić, za koga piše da je bio „običan mali čovek, a veliki patriota i junak. Sam je spasao najvažniji most od Atine do Berlina. Bez ičijeg upustva i podstreka stavio je glavu u torbu i krenuo“.

Pajkić je između ostalog predložio i podizanje spomen tabli, što je učinjeno povodom sedamdesete godišnjice oslobodjenja Beograda. Na zgradi u Karađorđevoj 69 postavljena je spomen ploča u čast učitelja Miladina Zarića. Ista spomen ploča koju je postavila Opština Savski venac ubrzo je postala meta birokratskih okršaja i sujeta jer, uprava Grada Beograda je tražila da se ista ukloni jer nisu bile izdate adekvatne dozvole za njeno postavljanje.

Za svoje zasluge, Zarić je, odmah po završetku Drugog svetskog rata, dobio veći broj jugoslovenskih i stranih odlikovanja i drugih priznanja, ali i pored toga postao je politički nepoželjan. Zato je jedno vreme posle rata morao je da uhlebljenje potraži van Beograda i to u Kovilju, Užicu i rodnom Kosjeriću.

Razlog bio ideološki jer se, kao predsednik Trećeg reona Grada Beograda Zarić usprotivo nepravdama koje donosi nacionalizacija privatne imovine. Komunističkim vlastima je smetalo i što je Zarić u javnim nastupima uporno pominjao da je učestvovao , kao rezervni oficir, u Balkanskim ratovima, kada je deminirao most na reci Šemnici kod Bitolja, kao i u Prvom svetskom ratu, tokom kog je preživeo povlačenje preko Albanije. Za zasluge u tim ratovima dobio je zlatni i srebrni Orden za hrabrost „Miloš Obilić“, Krst kralja Petra prvog i Albansku spomenicu.

Zarić potom uspeo da dobije učiteljski posao prvo u tadašnjem beogradskom selu Žarkovu, da bi pred penziju bio vraćen u školu „Janko Veselinović“ na Dorćolu.

Dve godine nakon Zarićeve smrti, 1978, njegov podvig je jedini put ekranizovan, doduše indirektno uz puno ideoloških podmetanja.

U pretposlednjoj epizodi TV serije „Povratak otpisanih“, po imenu „Most“, lik zasnovan na Zariću, Zaharije S. Jovanović (koga glumi Nikola Milić) spasava Stari savski most presecanjem žica detonatora, preduhitrivši tako glavne junake serije koji imaju istu nameru.