Portal Deutsche Welle objavio je vodič o sigurnosti na internetu u kojem su dali nekoliko saveta da sačuvate svoju sigurnost od špijuniranja preko interneta. 

Svako kretanje po Internetu vidljivo je svima koji imaju pristup serverima preko kojih se to odvija, slično kao što svaki poštar može da čita svaku dopisnicu. Brojni podaci mogu da odaju identitet, na primer, IP - adresa računara.

Korisnike je danas često moguće prepoznati i po temelju drugih podataka s računara kao što su plug in, rezolucija monitora, veličina korišćenih prozora, jezik, vreme. Sve to može i bez IP-adrese poput otiska prsta da otkrije identitet korisnika s 98-postotnom verovatnoćom.

Kako da napravite tunel?

Nešto komplikovanije su virtualne privatne mreže (VPN). U tu svrhu se prema serveru napravi kodirana veza, tzv. tunel. Na primer, u nekoj drugoj zemlji. U tunel ne može niko da zaviruje. Uz pomoć VPN-a neke kompanije obezbeđuju sigurnu vezu sa zaposlenima. Isto tako se uz pomoć tunela može iz područja cenzure doći do slobodnog Interneta. Vlasti koje provode cenzuru mogu da prepoznaju da se radi o VPN-vezi i ko je koristi. A VPN-veze su često i zabranjene. Zato je smišljen TOR.

Šta je TOR?

TOR je “The Onion Router”. Načinjen je poput luka, u slojevima. Sa serverom s kojega želite da uzmete informacije niste povezani najkraćom vezom, nego zaobilaznim putem, preko tzv. TOR-čvorišta. Svako od tih čvorišta stvara sopstveni kodirani sloj o korišćenju tako da druga čvorišta ne mogu da ga čitati. 

Mogu li uz pomoć TOR-a da se dođe do svih web-stranica?

Postoje specijalne TOR-webstranice s takozvanim onion-servisom. Uz pomoć TOR-preglednika može da se dođe do svih normalnih stranica na Internetu. Ali, vlasnik stranice ne može da dobije moju IP-adresu ili druge podatke jer ih TOR štiti.

Ne vidi se ko sam, ali se vidi šta radim

Cenzor može da prepozna kako izgleda protok informacija na Internetu, ali teško može iz toga nešto da zaključi. Pogotovo zato što je TOR dalje razvijen. Radi izbegavanja cenzure TOR je razvio takozvani “pluggable transport”. On ponašanje na Internetu prikazuje potpuno drugačije. Ako neko na primer surfuje po web-stranicama, to se prikazuje kao video-konferencija, slanje elektroničke pošte ili nešto treće. Uz to se taj prikaz stalno menja. Zato je senzorima teško da prate. 

Mogu li senzori da nadmudre “pluggable transport”?

Ako senzor sumnja da se kod nekog “pluggable transporta” radi o TOR-u, mogu da pošalju sopstevene sadržaje da bi videli kako će server da reaguje. Ako primete da server šalje drugačije podatke o poslatom sadržaju, senzori obično prekidaju tu vezu.

Kako iz zemlje u kojoj vlada cenzura doći do TOR-a?

Ljudi u zemljama s cenzurom treba da imaju tzv. bridges (mostove). Ti mostovi vode do poznatih ulaza u TOR-mrežu. Svaki korisnik TOR-a može da stavi na raspolaganje takav most i svoj računar pretvori u virtualno ulazno čvorište. Što više ljudi u zemljama sa slobodnim Internetom to učini, to su veće mogućnosti će imati ljudi u zemljama s cenzurom moći da uđu u TOR. 

Kako ja kao laik mogu da koristim TOR?

To je vrlo jednostavno: na internetskoj stranici projekta TOR nalazi se aktuelni TOR-preglednik baziran na Firefoxu. Zavisno o operativnom sistemu treba skinuti odgovarajući preglednik, instalirati ga i onda uz njegovu pomoć anonimno surfovati.

Na šta mora da se pazi ako živim u zemlji s cenzurom?

Važno je u TOR-pregledniku odabrati prave postavke, ako želite da zaobiđete cenzuru. Postavke su kod Firefoxa malo skrivene. Tamo postoji područje za TOR. Prilikom instalacije instalacijski program pita, živite li u zemlji sa cenzurom. Ako se to potvrdi “pluggable transport” se automatski aktivira.

“Pluggable transport” se može da se doda i u već instalirani TOR-preglednik. S njima se instaliraju i mostovi (bridges), a TOR-preglednik sam traži aktualne mostove. Postavke se nalaze tamo gde su i postavke za “pluggable transport”.

Kakva je razlika između Darkneta i TOR-a?

Darknet koristi TOR-protokol. Ali, Darknetu ne pripadaju svi koji koriste TOR. I Facebook, New York Times, BBC i Deutsche Welle koriste TOR. TOR nije, dakle, mesto za ilegalne aktivnosti nego protokol koji služi anonimnosti u slučaju legitimne potrebe.

Ima li sigurnih messaging-programa?

Mnogi koriste WhatsApp koji pripada Facebooku. On je dospeo na loš glas jer čita podatke o kontaktima korisnika, a ne zna se gde ti podaci na kraju završavaju. Sigurnija je besplatna aplikacija Signal.