Davnog 2. oktobra 1971. godine, na stadionu "Tašmajdan" u Beogradu, održana je prava španska korida.

Prvobitno je, prema podacima sa karte, trebalo da bude organizovana 17. septembra 1971. godine sa početkom u 15 časova na stadionu Tašmajdan, ali je predstava je odložena zbog lošeg vremena.

Subota posle podne, davne 1971. godine je od velikog značaja jer je ovakav događaj obeležen prvi i jedini put u nekoj evropskoj državi van Iberijskog poluostrva.

Uoči 2. oktobra, po Beogradu su bili izlepljeni promotivni plakati, dok su nad gradom leteli avioni iz kojih su bacani leci. Pored autentičnosti španske koride, naglasak je bio na Dominginovom imenu, čija je slava zasenila oba toreadora s kojima je nastupio na Tašu - matadora Roberta Pilesa i rehoneadora-toreadora koji se bori na konju Alfreda Kondea.

Jedan od kometara na snimku donosi priču iz prve ruke

"Bila tada kao 10-togodišnja devojčica sa svojim 8-mogodišnjim bratom. Vodio nas je tata. Kolega prevodilac sa španskog jezika mi nije danas verovao da je tada zbog infrastrukture za takav jedan događaj korida mogla da gostuje u Beogradu. Guglovala i pronašla snimak na kome sam vam zahvalna, jer je demantovao nevernog Tomu, probudio mi uspomene na detinjstvo i sad već pokojnog tatu. Sećam se da je konferansije koji je objašnjavao čitavu predstavu, pored svetski poznatog toreadora, naveo i ime najmlađeg, 17-stogodišnjeg toreadora, ali se ne sećam više nijednog imena. Hvala još jednom na istorijskom snimku."

Glavna zvezda Luis Migel Domingin bio je glavni dokaz za kupovinu karata za špansku koridu, kao i radoznalost koja nije manjkala. U 44. godini, Domingin je bio živa legenda. Bio je prijatelj Hemingveja i Pikasa, kao i ljubavnik Ave Gardner i jedan od najboljih španskih matadora 20. veka, čije je majstorije je opisao upravo Ernest Hemingvej u knjizi "Opasno leto".

Iako više nije bio u punoj snazi, Domingin je u dramatičnoj borbi, s povređenom rukom, ubio dva bika, za šta je nagrađen parom ušiju, a jednog od njih je, zajedno s domaćinima, pojeo u Skadarliji.

Korida na Tašmajdanu, koju je organizovalo trgovinsko preduzeće "Zadrugar" iz Beograda, podigla je prašinu u ovdašnjoj javnosti još pre nego što je i počela.

Naime, organizatori su se, mesecima ranije, našli na udaru žestokih kritika Društva za zaštitu životinja koje je htelo da spreči "klanicu bikova", pa je Dimitrije Kovačević, tadašnji upravnik Sportskog centra "Tašmajdan", u jednom trenutku izjavio da će od svih onih koji se bune protiv koride, tražiti da mu donesu uverenja da su vegetarijanci.

Dodatnu teškoću predstavljala je izgradnja improvizovane arene, na koju je utrošeno više novca od planiranog, a kada je to završeno, predstava je odložena na mesec dana, zbog kiše.

Prema proceni medija, u publici je tog dana bilo oko 5.000 ljudi. 

Zaključilo se kako naša publika "nije umela da gleda koridu" i sa tribina se nije baš adekvatno čulo ono "ole", tako karakteristično za španska poprišta borbe sa bikovima, dok je druga stana ipak demantovala tu činjenicu.

Isto tako su matadori izjavili da nikada do sada nisu doživeli da publika navija za bika.

Kao što je običaj u Španiji, korida na Tašu počela je svečanom paradom svih učesnika, uz muziku (španskog) orkestra s tribina: povorku su predvodili albasirosi (konjanici), a za njima su stupali matadori, pikadori i banderiljerosi.

Na mestu gde se nekada nalazila diskoteka "Cepelin", bio je ograđen prostor za bikove iz čuvenog odgajališta u Galiciji. Koridu je otvorio Domingin, i to prilično dramatično, pošto je, posle petnaestak minuta borbe s prvim bikom, povređen.

Ipak, čim mu je lekar previo levu šaku, na oduševljenje publike, nastavio je borbu i efektno ubio životinju.

U monografiji "Tašmajdanske priče" piše da su Domingina to veče izveli u Skadarliju i da je na meniju bio jedan od bikova ispečen na ražnju. Činjenica je da su mu domaćini, pre povratka u Španiju, za uspomenu poklonili gusle.