Zaljubljen sam u blisku drugaricu svoje supruge. Ova osećanja su se izgradila tokom četiri godine, i kad smo bili pijani jedne noći, rekao sam joj. Rekla je da se oseća isto. Mesecima kasnije sreli smo se i razgovarali, ali rezultat je da se zbog njenog prijateljstva sa suprugom ništa nije moglo desiti. Sada je u drugoj vezi i krenula je dalje. Razumem da sam ovde ispao loš momak, ali boli me što je u pitanju okolnost, a ne da je ne zanimam, prenosi Gardijan.

Ja se mučim. Zaljubio sam se potpuno i razmišljam o njoj svakog minuta. Mislim da ona predstavlja sve što mi nedostaje u trenutnom braku - iskra je za mene nestala. Volim svoju ženu i brinem o njoj, ali je više ne volim. Da li je to normalno za brak od 12 godina? Da li treba da se zadovoljim sa ženom koja me voli ili to znači da imam neku vrstu mentalnog problema zbog toga što ne mogu dalje da uživam u životu?

Počinje da me muči i očajnički moram da prestanem da razmišljam o njoj. Mislim kako je imala seks sa drugim ljudima i to me izluđuje. Moja supruga i ja nemamo decu i, iako mi je pomisao da ću joj slomiti srce užasna, ne želim da provodim ostatak svog života razmišljajući o onome što bi moglo biti.

Mariela odgovara: Pa, to zavisi od vas. Bez obzira da li zadovoljite ovaj trenutni predmet vaše želje, imam osećaj da ste i dalje u stanju da potrošite ostatak svog života u žaljenju. Ne nužno zbog ove propuštene prilike, već zato što pokazujete klasične simptome sindroma „trava je zelenija“ - i to ima tendenciju da se ponavlja.

Pitate da li je normalno da se nakon 12 godina braka tako osećate, a dobra vest je to zaista normalno. Malo je parova koji su, nakon više od decenije zajedničkog boravka, i dalje vođeni prvenstveno ljubavlju. Umesto toga, ono što se razvija u najboljem scenariju jeste hibrid u kojem će ljubav, poštovanje, pouzdanje, poverenje, prijateljstvo i obostrani interesi, plus dovoljno seksa, voditi dalje. Tačno, neki parovi održavaju plamen više, ali oni su pre izuzetak nego pravilo. U većini zrelih veza, seks je poput sna: nešto što vam treba, ali često ga nema dovoljno.

Ne predlažem da bacite peškir i prepustite se neustrašivom životu radi osećaja svoje žene. Da li to znači da morate da pravite kompromise, a pitanje je koliko smo danas spremni za to u svetu koji nam stalno govori da bi trebalo da imamo sve?