Renije III. iz Monaka je na vlast došao 9. maja 1949. godine i vladao je ukupno 56 godina, sve do smrti 6. aprila 2005. Bio je jedan od vladara sa najdužim rečima u evropskoj istoriji. Naravno, njegovo ime zauvek će ostati u senci pokojne supruge - brak sa američkom filmskom glumicom Grejs Keli doneo mu je svetsku slavu. Bila je to, po mnogima, "svadba veka", priča iz bajke koja se nažalost završila tragedijom kada je u saobraćajnoj nesreći 1982. godine poginula Grejs Keli.

Ali priča koja je nešto manje poznata, barem izvan Kneževine Monako, je način na koji je Reinier III. "preuredio" ovu gradsku državu, posebno kada je u pitanju ekonomija. Naime, kada je Rainier III. došao na vlast Monako je bio poznat u celoj Evropi i po svojim luksuznim kockarnicama. On je poznat po tome i danas, ali u to vreme čak 95% prihoda Monaka dolazilo je od kockanja. Zahvaljujući reformama koje su Rainier III. uvedeno danas samo 3% prihoda Monaka dolazi od kockanja. Pa odakle je došao taj ogromni novi novac? Iz činjenice da je princ Rainier III. Monako se pretvorio u jedno od vodećih poreskih rajeva na svetu!

Grejs Keli, princeza od Monaka, tragično je preminula u prometnoj nesreći 1982. godine.

Godišnjica dolaska Rainiera III. na vlast je ujedno i prilika da se osvrnemo na istoriju Monaka.

Jedna od najmoćnijih država na Mediteranu u srednjem veku bila je Đenova. Bila je jedna od pomorskih sila kao što su bile Venecija, ali i Dubrovačka Republika. Đenova je  postojala vekovima, od 1005. pa sve do 1797. Iako sila Mediterana, unutar nje često su tinjale borbe za prevlast između moćnih porodica. Jedna od tih porodica bila je i uticajna porodica Grimaldi.

Na kraju 13. veka, 1297. godine, Grimaldiji su zaratili s drugim porodicama  te su odlučili obnoviti snage "u zaleđu" za idući politički, ali i vojni napad. S tim ciljem lider porodične frakcije Grimaldi (neki su ipak ostali u Genovi) Francesco Grimaldi - poznat pod nadimkom il Malizia ("zločesti") otišao je sa svojim snagama prema zapadu i tamo osvojio greben Monako gde se već nalazio utvrđeni dvorac. Tada i tamo uspostavljena je dinastija Grimaldi koja vlada Monakom sve do današnjih dana.

Dvorac na grebenu? Od koga su ga pak osvojili te 1297. godine? Vreme je to širih sukoba između Pape i cara Svetog Rimskog Carstva i pritom moramo spomenuti dvije skupine - gvelfi i gibelini bile su dvije suprotstavljene frakcije talijanske politike u 12. i 13. veku u središnjoj i sjevernoj Italiji.

Formiranje tih prvih političkih stranaka počelo je u 11. veku - gvelfi su podržavali pape, a gibelini cara Svetog Rimskog Carstva.

Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva, dao je 1215. svojim gibelinima da izgrade dvorac na tom grebenu. Ta godina se stoga uzima kao početak istorije Monaka. Legenda pak kaže kako je Frančesko Grimaldi sa svojim vojnicima došao 1297. godine i osvojio dvorac i okolno naselje tako što su se prerušili u fratre da ih ovi puste u gradske zidine. Je li zaista tako bilo, teško je reći, mnogi istoričari vjeruju da je reč o istorijskoj anegdoti, nekakvoj referenci na Trojanskog konja.

Kada već spominjemo grčku istoriju onda možemo reći nešto o tome i kako je Monako dobio ime! U šestom veku pre naše ere ovaj prostor je bio udaljena grčka kolonija, a nazivali su je "Monoikos" što u prevodu znači "jedna kuća" ili "sama kuća" (od reči "monos" što znači "jedna" ili "sama" i reči "oikos" što znači kuća). Značenje je imalo smisla - "Monoikos" je bio daleko i morao je biti samodostatan, čvrst i neovisan, poput "same kuće".

Od dolaska Grimaldija 1297. godine, Monako je uspeo da ostane nezavisna država tokom svih ovih vekova, osim kratkog perioda tokom Francuske revolucije (1793-1814.), Kada je bila pod Francuskom. Naravno, kao mala država često je bila pod nečijim protektoratom, na primer pod Kraljevinom Sardinijom u 19. veku i Francuskom posle Prvog svetskog rata. Zbog ovih istorijskih činjenica, monakoski dijalekt je i dalje kombinacija italijanskog i francuskog jezika (danas je službeni jezik u Monaku francuski).

Otac gore spomenutog Randera III, Luja II. Monaka, pokušao je da održi Monako neutralan tokom Drugog svetskog rata, ali nije bilo lako. Lično je podržavao Viči Francea, jer je njime upravljao stari ratni komesar, maršal Filip Petain. S druge strane, većina ljudi Monaka je italijanskog porekla i želela je da se Monako uspostavi sa italijanskim režimom pod Musolinijem.

Krajem 1942. italijanska vojska je napala i okupirala Monako. Nakon pada Musolinija, okupaciju je preuzela nemačka vojska (u to vreme je počela i deportacija Jevreja iz Monaka). Monako su saveznici oslobodili od nacističke okupacije 3. septembra 1944. godine.

Uzgred, mnogi i dalje često zbunjuju izraze „Monako“ i „Monte Karlo“ koristeći ih kao sinonime, ali ne - Monako i Monte Karlo nisu sinonimi! Monako je grad-država, inače druga najmanja država na svetu (posle Vatikana) sa samo 2,02 kvadratnih kilometara teritorije. Prema poslednjem popisu stanovništva, oni imaju 38.682 stanovnika, što znači da je ovo i najgušće naseljena država na svetu.

Što je onda pak "Monte Carlo"? Dakle, Monako je država, ali grad-država, te kao i svi drugi gradovi ima i svoje gradske četvrti: Monte Karlo jedna je od gradskih četvrti. Reč je o brežuljku na kojem je 1863. podignuta slavna kockarnica Monte Carlo Casino - od tada nosi i naziv Monte Carlo ("Karlovo brdo") po imenu tadašnjeg vladara Karla III. od Monaka. Dakako, Monte Karlo danas je širom sveta slavan po svojim luksuznim hotelima i kockarnicama (pre nego je Karlo III. ovdje podigao kockarnicu podno brda su se skupljali kriminalci i razni drugi "sumnjivci" te je ovaj deo tada nosio naziv "utočište lopova").

Postoji još jedna zabluda - neki veruju da je Monte Carlo "glavni grad" države Monako. Ni to nije tačno, naime službeni "glavni grad" kneževine Monako je jedna druga gradska četvrt - Monaco-Ville (poznata i po nazivu "Le Rocher"), ovde se nalazi prinčeva palača i ostale vladine i druge institucije.

Kako smo već i na početku spomenuli, Renije III. od Monaka uveo je brojne ustavne i druge promene pretvarajući Monako u modernu ultra-bogatu grad-državu. Danas je Monako poznat po svojim brojnim slavnim "stanovnicima" koji imaju državljanstvo primarno kako bi utajili porez od svojih država (Monako ima 0% poreza na osobni dohodak), no dok se u medijima najčešće spominju poznata imena, naročito iz sveta sporta, znatno veći broj "lovaša" je iz sveta biznisa. Nadalje, Monako je i top turistička destinacija, svakako jedna od najskupljih i najprestižnijih na svetu.

Priča o braku između Renijea III. i Grejs Keli je pak velika priča sama za sebe na koju se možda vratimo u nekom od idućih izdanja rubrike "kalendar". Spomenimo ovde samo da su ona i Rainier III. imali troje dece - Caroline, Alberta i Stéphanie. Kao jedino muško dete Albert je nasledio vlast u Monaku nakon smrti oca Renija III. 2005. godine.

2002. između Francuske i Monaka potpisan je sporazum da u slučaju smrti Alberta, koji tada još nije imao naslednika, Francuska neće anektirati Monako ukoliko ne postoji legitimni naslednik iz loze Grimaldi. U isto vreme Francuska se obvezuje i dalje vojno štititi Monako.

Aktualni princ Albert se pokazao poprilično "nestašan" kada je reč o stvaranju potomstva. Ima više dece iz vanbračnih odnosa. Još 1992. dobio je ćerku s američkom konobaricom po imenu Tamara Rotolo (tek 2006. DNA testiranjem potvrđeno je da je Jazmin Grace Grimaldi njegova ćerka, nakon toga ju je priznao). Sina Alexandra ima i sa stujardesom Nicole Coste iz zapadnoafričke države Togo. (nekoliko dana pre vlastite krunidbe 2005. Albert je priznao dete kao svog biološkog sina, a da mu Aleksandar i jest sin potvrđeno je DNA testiranjem).

Nemački toples model, Bea Fiedler, koja je glumila u nekoliko "filmova za odrasle", još od 1987. tvrdi kako je Albert otac njenogg sina Daniela. Tvrdnja nikad nije ustanovljena - naime, Albert je dao DNA uzorak za testiranje, ali je sud poništio jer je uzorak dat bez svedoka, a Fiedler tvrdi kako uzorak nije njegov.

Kasnije se Albert ipak "skrasio" te se 2011. oženio s južnoafričkom plivačicom (bjelkinjom) Charlene Wittstock. 2014. Charlene mu je rodila blizance, kćer Gabriellu i sina Jacquesa. Od onda Jacques Honoré Rainier slovi kao legitimni prestolonasljednik kneževine Monako u dinastiji Grimaldi.