Džon Ronald Ruel Tolkin je tvorac "Gospodara prstenova" i "Hobita", a gotovo da ne postoji niko na planeti ko nije čitao njegova dela ili pogledao filmove snimljene po njima. Zanimljivo je da je Tolkin deo inspiracije za romane dobio tokom Prvog svetskog rata, kad se borio za Veliku Britaniju protiv Nemačke i Austrougarske. 

Leta 1916. godine, Tolkin, tad mladi diplomac Oksofrda, zaputio se u Francusku kao poručnik u britanskoj vojsci. Veliki rat, kako su ga tada zvali, bio je tek na pola puta. To leto 1916. godine bilo je jedno od najkrvavijih koje je svet ikada video.

- Mladi oficiri su lako ginuli, na desetine u minuti, a rastanak od moje žene već je bila kao smrt - pisao je kasnije Tolkin.

Slavni pisac je imao samo 24 godine i stigao je tačno na vreme za bitku na Somi. Plan je bio da ta bitka prekine status kvo između Saveznika i Centralnih sila. To se nije dogodilo. Samo je ta 1916. postala jedna od najkrvavijih godina u istoriji ljudskog roda. Bilo je to jasno već prvog dana bitke - 1. jula. Nesvesna da njena artiljerija nije uspela da zbriše nemačke rovove britanska vojska jurila je pravo na metke i pokolj. Dok sunce nije zašlo, a verovatno je zalazilo najsporije na svetu, život je izgubilo 19.240 britanskih vojnika. Taj dan biće upamćen kao najsmrtonosniji u britanskoj istoriji.

Iz tog horora rodio se "Gospodar prstenova". Međutim, da bi se to delo rodilo Tolkin je morao da prođe kroz horor, svoj lični Mordor. Stigao je na front tačno pre nego što je ofanziva počela i služio je četiri meseca kao oficir za vezu. Telefonom, bakljama, signalnim svetlima, golubima i kuririma održavao je komunikaciju između šefova koji su iz pozadine komandovali i oficira na frontu. U svom tom "Mordoru" Tolkinov kreativni um pronašao je ventil. Počeo je da piše prve verzije svoje mitologije o Srednjoj zemlji i to "uz svetlost sveće u šatoru ili čak u rovovima pod artiljerijskom vatrom". Dok se 1917. godine oporavljao od rovovske groznice sastavio je niz priča o gnomovima, patuljcima i orcima. U kraterima doline Some ostali su temelji njegove epske trilogije.

Opisi bitaka u "Gospodaru prstenova" deluju kao da su iz kakvog zaključanog mesta u mozgu izvukli sećanja na rovove, neumornu artiljeriju, miris gasa i prizor tela mrtvih vojnika u blatu. Tako tokom opsade Gondora orci "kopaju duge linije rovova u velikom prstenu". Na putu ka Mordoru, domu mračnog gospodara Saurona, vazduh je "ispunjen gorkim ukusom koji je uhvatio njihov dah i isušio im usta".

Tolkin je tokom jednog predavanja 1939. godine objasnio da je njegova mladalačka ljubav prema mitologiji "ubrzana najviše moguće ratom". U godinama posle rata Soma je bila primer cene i uzaludnosti rata, simbolizovala je razočaranje ne samo ratom već i svakom idejom herojstva. U "Gospodaru" čitalac/gledalac upozna Frodoa Baginsa i Semvajsa Gemdžija, hobite iz Okruga koji kreću na misiju da unište Prsten moći i spasu Srednju zemlju od porobljavanja i uništenja. Heroizam Tolkinovih likova zavisi od njihove sposobnost da se odupru zlu i njihove upornosti u lice porazu. Sve to je Tolkin video kod svojih saboraca na frontu.

- Uvek sam bio impresioniran time što smo mi tu, preživljavamo zbog nesavladive hrabrosti male grupe ljudi protiv nemogućih šansi - govorio je Tolkin.

Hobiti su bili "prikaz engleskog vojnika", napravljeni su mali kako bi naglasili "neverovatan i neočekivan heroizam 'običnog čoveka na bojnom polju'". Kad je ofanziva na Somi u novembru 1916. godine prekinuta u tom trenutku već je oko milion i po vojnika bilo ubijeno ili ranjeno. Vinston Čerčil, koji je služio na prvim linijama kao potpukovnih kritikovao je čitavu kampanju kao "haos klanja".

Tolkinovi najbliži prijatelji - Robert Gilson i Ralf Pejton - nestali su u borbi, dok je Džofri Smit ubzo posle toga ubijen. Osim hrabrosti običnog čoveka užasi rata Tolkinu su otvorili oči i prema još jednoj stvari - volji da se vlada. Tu je nastao Sauron.

"Jedina stvar koju poznaje je želja. Želja za moći", objasnio je to lepo Gandalf. Čak ni Frodo, nosilac prstena i glavni lik, nije pobegao iskušenjima, ako se setimo kraja.