Koliko puta ste rekli kaladont, umesto pasta za zube, možda i ne znajući da je ta reč zapravo naziv brenda za oralnu higijenu? Reč je o "Kalodontu" (kalos na grčkom znači lep, a odontos - zub). Da, neke svetske marke su toliko "jake", da su njihova imena maltene postala reči u srpskom jeziku. Takve reči nazivamo eponimima.
Primera radi, u svakodnevnom govoru koristimo reč žilet misleći na nožič za brijač, a u pitanju je naziv za brend brijača i drugih proizvoda za ličnu negu. Sam predmet, zamišljen kao nožić za jednokratnu upotrebu, ime je dobio po Amerikancu Kingu Džiletu. U Srbiji se verovatno odomaćio još u periodu nakon Prvog svetskog rata pošto su ti brijači često bili u vojnim sledovanjima koje je naša vojska dobijala od saveznika.
Pored toga, nije svaki flaster Hanzaplast, ali ga tako doživljavamo. Ovaj brend je nastao u Nemačkoj i slovi za flaster najvišeg kvaliteta, pa smo ga tako prisvojili.
Za neke od ovih eponima ste svakako i znali ali ono što većina ljudi ne zna jeste da digitron nije sinonim za kalkulator, već je "Digitron" firma iz mesta Buje (Hrvatska), koja je prva u Evropi (1971.) proizvela džepni računar.
Primera je jako puno , tako gotovo svako pakovanje za mleko ili jogurt nazivamo tetrapak (firma "Tetra Pak"), zatim frižider, kao reč kojom nazivamo hladnjak, takođe je izvedena iz naziva kompanije kao i što je traka za lepljenje, odnosno selotejp, izvedena od naziva britanskog proizvođača.
Osim toga, nije svaki stik za usne labelo. "Labello" je brend, tako da je druga opcija "balzam za usne".
Takođe, usvojili smo reč imalin, za svako sredstvo kojim se premaže obuća. Međutim, to nije ispravno, jer je "Imalin" firma koja proizvodi kreme, odnosno paste za održavanje i sjaj cipela. Primera sigurno ima još, ali su ovo neke reči koje najčešće koristimo u svakodnevnom govoru.
Komentari (0)