Jedina razlika bila je u tome što je on u Parizu i Beču imao romantičarski, skoro mistični oreol, pa su kurtazine smatrane muzama umetnika, dok se u Srbiji vezivao za izveštaje o epidemijama tripera, gonoreje i sifilisa.
Sredinom XIX veka, vlasti su pokušale da nešto promene legalizujući pojavu. Uslov za legalizacuju bio je da su prostitutke bile dužne da dva puta nedeljno odlaze na lekarske preglede.
Ministar unutrašnjih dela je 10. decembra 1871. godine, ukazm pod brojem 10072, po Knjaževini razaslao raspis "javni rad bluda i bludionica". Tada je u Beogradu počeo da radi prvi bordel (kupleraj) ubrzo u narodu prozvan "zavod za ljubav". Pisalo se i o ekskluzivnim kurtizanama koje su iz austrogarskih zemalja dolazile na dvonedeljno "gostovanje" u Beograd.
Crvene fenjere, bar zvanično, ugasio je general Živković 1929. u vreme Šestojanuarske diktature. Deo javnosti koji su činile mušterije ovih dama se bunio, a bilo je i onih koji su mislili da je uvođenje ovog "zanata" u zakonske vode dobra ideja kojom se može izbeći širenje zaraznih bolesti.
Ponovna legalizacija je naročito bila blizu tokom 1935. kada je u Beogradu izbila strašna epidemiju tripera i gonoreje od kojih su, zaražena zajedničkim rubljem i sanitarijama, oboljevala čak i deca.
Na kraju, ovi zahtevi ipak nisu dobili pozitivan odgovor, a tako je ostalo sve do danas.
Komentari (0)