Napredovanjem i osvajanjem gradova u Maloj Aziji Turci dolaze do ideje da pređu u evropski deo Vizantije što ubrzo i čine pod vođstvom Halil-paše. Ne naišavši na otpor vizantijske vojske Turci počinju sa pljačkom po Trakiji, zauzimajući manje gradove.

Vizantijski car Andronik II u nedostatku sopstvenih snaga se odlučuje da u pomoć pozove svog zeta srpskog kralja Milutina, koji se odaziva pozivu i šalje mu svog najboljeg vojskovođu Novaka Grebostreka i 2000 teško oklopljenih konjanika.

Srpska konjica je brzo stigla u Trakiju i zatekla je Turke kako opsedaju Galipolje, gde se bitka i odigrala.

U silnom naletu teško oklopljena srpska konjica razbila je tursku vojsku veoma brzo ne dozvolivši Turcima da pobegnu na svoje lađe.

Gubici turske vojske bili su katastrofalni od preko 2000 vojnika u životu je ostalo tek nekoliko desetina, a i sam turski vojskovođa Halil-paša je izgubio život. Ovim porazom je za nekoliko decenija odgođena turska invazija na Balkan i osvajanje Carigrada, jer, iako je Vizantija bila nemoćna i nespremna za rat, postojala je srpska država koje je u to vreme neosporno bila najjača sila u usponu.

Veliki vojvoda Novak verovatno je jedini Srbin koji je doživeo da mu 1313. romejski car Andronik II Paleolog organizuje nakon pobede – trijumf u Konstantinopolju. Ovakvu počast dobijale su samo vojskovođe Rima u vreme njegove stare slave.

Srpski vojvoda dočekan je kao oslobodilac starih maloazijskih gradova Nikeje, Nikomedije i Bruse. Srpske pobede kod Galipolja i u Maloj Aziji razlog su zašto je vojvoda Novak Grebostrek jedina ličnost koja se imenom pominje u srednjovekovnim "Životima kraljeva i arhiepiskopa srpskih", a da nije član vladarske porodice Nemanjića.