Prvi put ga je u mapu 1325. godine ucrtao đenovski kartograf Anđelino Dulsert, a nalazi se i u katalonskom atlasu iz 1375. godine. Prikazuje ga i venecijanska mapa iz 1436. godine kao jednu od najvećih grupa atlantskih ostrva, a upisano je i u Ortelijusovoj mapi Evrope iz 1595. godine.

Dva veka kasnije je škotski kapetan Džon Nizbet je na putu ka Irskoj video Haj Brazil, iskrcao se na obalu i tu proveo pola dana sa posadom.

On je tvrdio da je na ostrvu upoznao mudrog čoveka koji im je dao srebro i zlato, živeo je u kamenom zamku oko kojeg su trčali veliki crni zečevi i svetleći ljudi. Ubrzo je kapetan Aleksandar Džonson krenuo u ekspediciju i potvrdio Nizbetove reči.

Haj Brazil je poslednji put upisan u mapu 1865. godine pod nazivom Brazilska stena. Poslednji su ovo ostrvo videli Robert O'Flerti i T. J. Vestrop 1872. godine koji su tvrdili da su se tri puta iskrcavali i, jednom prilikom, poveli porodice da im dokažu da su tamo bili. Međutim, kada su poslednji put napustili Haj Brazil ovo ostrvo je nestalo pred njihovim očima.

Današnji teoretičari drevnih vanzemaljaca veruju da je ovo ostrvo leteći brod koji sleće i ponovo - nestaje.

Mnogi pretpostavljaju da je ostrvo potonulo zbog porasta nivoa mora, a pošto ga niko nije video više od sto godina skinuto je sa svih mapa. Istoričari su ubeđeni da nikada nije ni postojalo. 

Haj Barazil nije jedino mistično ostrvo, jer istu sudbinu je doživelo i Peščano ostrvo u Pacifiku za koje su godinama tvrdili da je fantomsko i da ne postoji, a onda se pojavilo na mapi satelitskih snimaka Gugla. I ovo ostrvo je oblog oblika kao i Haj Brasil i, takođe, nestaje i pojavljuje se kada hoće.