Priča o Makreni Spasojević nas vraća u 1915. godinu i povlačenje Srpske vojske preko Albanije, među vojnicima koji su se povlačili bio je i Marinko Spasojević iz sela Slovac, inače sin jedinac naše junjakinje Makrene, koja je ostavši i čekajući, isplela vunene čarape i košulju svom mezimcu.

Ali kako su dani prolazili a vesti o Marinku nisu stizale, Makrena odluči da ga potraži i tako tražeći sina, srela i samog Kralja Petra I Karađorđevića, koji ganut majčinskom brigom i požrtvovanošću dade obećanje da će pronaći Marinka i dati mu čarape koje mu je majka isplela.

Ali obećanje Kralj nije mogao da ispuni jer je Marinko Spasojević život izgubio u snežnim vrletima Albanije.

Po završetku rata Kralj je doznavši da je Makrena skončala žaleći za sinom, poslao novac po Iliji Đukanoviću državnom sekretaru, da se Makreni i njenom sinu podigne spomenik na kojem će pisati: "Ovaj spomenik podiže Petar Karađorđević, Makreni Spasojević koja leži ovde, i njenom sinu Marinku, koji se večnim snom smiri u gudurama Albanije".

Legenda dalje kaže da je Kralj Petar na samrti poželeo da mu obuju iste one čarape koje je isplela Makrena za sina, i tako ugreje noge, a naš poznati pisac Milovan Vitezović osluškujući priče iz istorije svog naroda kao i njegovu potrebu za ovakvim spojem činjenica i fikcije, napisa knjigu pod nazivom Čarape Kralja Petra, želeći da u liku Makrene ovekoveči neizmernu bol i tugu svih Srpskih majki u ratnom vihoru.

Sada u Slovcu postoji obnovljen spomenik Makreni Spasojević i njenom sinu Marinku, koje je doniralo "Društvo Srpskih domaćina" učinivišI da ova potresna priča dobije i svoje obeležje.