Među prvim otkupljenim slikama za muzej u novoj zgradi bila je "Kupačica", ulje na platnu Ogista Renoara i danas jedno od najreprezentantivnijih dela Narodnog muzeja. Slike iz Renoarovog poznog perioda, a Kupačica je nastala približno 1915. godine, bile su visoko vrednovane i tokom umetnikovog života.

U vreme kad se beogradski muzej pripremao za ovu nabavku na licitaciji u Parizu, slikar već šesnaest godina nije bio među živima i njegovi radovi su imali značajnu tržišnu vrednost.

Da bi se značajni otkup ostvario, pored namenskih sredstava za otkupe kojima je muzej raspolagao novac se prikupljao i dobrovoljnim prilozima. Pored toga, direktor muzeja, Milan Kašanin je vanredno zatražio od nadležnog ministarstva, još trećinu potrebne sume.

Započeti ovako ambiciozno popunjavanje kolekcija novootvorenog muzeja bio je ne samo interes uprave Muzeja kneza Pavla oličene u ličnostima samog kneza i direktora Milana Kašannina, već i države koja je odobrila dodatni kredit i slika je kao paradigma buduće stalne postavke stigla u Beograd, spremna za svečano otvaranje. Muzej je trasirao putanju razvoja, usmerenu pre svega ka slikarstvu na liniji evropskog umerenog modernizma.

Pod budnim pokroviteljstvom Kneza Pavla, ova kupovina je ostvarena preko Uprave Dvora.Da bi se bolje razumeo ovaj veliki početni korak, dovoljno je uporediti troškove adaptacije zgrade Novog dvora za potrebe Muzeja, za koje je Država izdvojila 600.000 dinara, gde cena "Kupačice" predstavlja skoro četvrtinu ove sume – da bi se stekao utisak kakvu je podršku države uživao Muzej kneza Pavla.

Ta vrsta podrške, koja se prepoznaje iz vremena Muzeja savremene umetnosti (1929-1935), koji je takođe bio pod pokroviteljstvom kneza Pavla, u trenutku spajanja sa Narodnim muzejem, samo se dodatno intenzivirala.