U mnogim delovima sveta, sove su povezivane sa smrću i nesrećom, verovatno zbog njihovog noćnog života i karakterističnog hukanja. A u staroj Grčkoj sova je predstavljala simbol mudrosti i povezivane su bile sa boginjom Atinom – boginjom mudrosti. Po celom svetu su rasprostranjene različite vrste sova.

Snežnobelo perje sove iz ledenih arktičkih predela slaže se sa okolinom i čuva sovu od neprijatelja. S obzirom na veličinu, ima različitih sova: od onih sitnih poput vrabaca, koje se hrane skakavcima, pa do velike buljine, koja može uhvatiti čak i zeca.

Sovine uši su klempave, što kod ostalih ptica nije slučaj. Neke vrste sova imaju iza ušiju nešto kao trubu, što im omogućava da bolje čuju. Kad sova prestraši žrtvu i začuje šum njenih koraka, čak i u mraku može videti svoj plen! Postoje dva razloga za tu izvanrednu sposobnost sove. Sovine očne jabučice su vrlo elastične, pa ih ona može upraviti u deliću sekunde na bilo koju daljinu.

Priroda ju je obdarila i time da zenice može vrlo brzo raširiti. A to joj omogućava da vidi i pri najmanjem tračku svetlosti. Očne jabučice kod sove su tako smeštene da uvek mora pokretati glavu u onom pravcu u kome želi pogledati. Ima 100 puta bolji vid nego čovek.

Sove mogu gledati na veoma velikim udaljenostima, posebno noću, ali ne mogu videti ništa što je bliže od desetak centimetara.

Sova je ptica koja je aktivna samo noću, pa je zbog toga celo njeno telo prilagođeno takvom načinu života. Kad noću hukne, sve životinje koje su se našle u njenoj blizini odmah se preplaše. I ako se preplašene životinje pokrenu i tom prilikom načine kakav šum, sova ih odmah čuje, jer ima izvanredno razvijeno čulo sluha.

Čak i perje pomaže sovi u lovu. Ima tako mekano perje da može bešumno leteti i nečujno se obrušiti na plen. Poljoprivrednicima je vrlo korisna životinja jer uništava miševe, pacove, insekte i ostale štetočine koje ugrožavaju useve. Međutim, ima i takvih vrsta sova koje napadaju piliće i ostalu domaću živinu, pa poljoprivrednicima i farmerima nanose određene štete.