Slava koju je stekao kao neustrašivi i briljantni zapovednik, nadrasla ga je s godinama i pretvorila u mit latinoameričke gerile koji živi i više od pola stoleća nakon Čeove smrti.
Čeov klasični portret, s crnom beretkom na glavi i spokojnim pogledom u daljinu, delo fotografa Alberta Korde, šezdesetih se godina u mnogim delovima svijeta pretvorio u simbol protesta protiv “američkog imperijalizma” i materijalizma zapadnog kapitalističkog duštva.
Bio on na majici, na posteru u sobi studentskog doma ili kao tetovaža na nadlaktici Diega Maradone, na svetu teško da ima raširenije slike od Če Gegavra s beretkom. Izvučen iz istorijskog konteksta, pretvorio se u simbol buntovništva mladih, a istodobno služio kao marketinško oruđe kapitalističkih kompanija koje njegovim likom lansiraju nove proizvode ili privlače nove korisnike.
Če je tako postao najvažniji eksponent revolucionarnog romantizma, iako je lično predvodio stotine egzekucija u kubanskim zatvorima nakon pobede revolucije 1959. godine. Revolucionarni duh je jednom opisao kao “beskompromisnu mržnju prema neprijatelju, koja čoveka pretvara u učinkovit, nasilan i hladnokrvan stroj za ubijanje”.
Rođen 14. juna 1928. u argentinskom gradu Rosariju, Ernesto Guevara otkrio je svoj revolucionarni poziv tokom dva duga putovanja Latinskom Amerikom. Tada je postao svestan krajnje nemaštine, nepravde i izrabljivanja koji su bili dominantni u regiji.
Nakon neuspelog pokušaja da ograniizuje otpor vojnom udaru kojim je s američkom podrškom srušena vlada, Čegevara otputovao je u Meksiko.
Tamo je upoznao Fidela Kastra, koji ga je uverio da se pridruži grupi proteranih Kubanaca koji pripremaju invaziju na Kubu i revoluciju protiv diktature Fulgencija Batiste.
Već poznat po nadimku Če i unapređen u komandanta zahvaljujući izvrsnom taktičkom snalaženju u gerilskom ratovanju, Guevara vodi odlučnu bitku kubanske revolucije kod Santa Clare, koja je zapečatila sudbinu Batistina režima u decembru 1958.
Nakon diktatorova bijega i pobjede revolucionara 1. januara 1959., Che je imenovan predsjednikom kubanske nacionalne banke, a kasnije i ministrom industrije.
Legenda kaže da je Če na sastanku, na kojem je Fidel delo ministarstva, malo zadremao, a kad je Kastro glasnim tonom upitao prisutne ko će preuzeti ministarstvo, Če se naglo probudio i viknuo tako da je ni kriv ni dužan postavljen na čelo ministarstva s kojim nije imao nikakve veze.
No, bila legenda istinita ili samo plod mašte ljudi koji su Čea uzdizali do božanskih visina, mora se priznati njegova istorijska uloga u stvaranju novog sveta.
Frustriran korupcijom i slabim borbenim duhom kongoanskih revolucionarnih čelnika, Če se vraća na Kubu u martu 1966. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, već je bio u Boliviji. No, nije znao da bolivijski vojnici, inače slabo opremljeni i obučeni, imaju veliku pomoć CIA-e i američkih protugerilskih stručnjaka. Ranjen je u borbi s bolivijskim vojnicima na planinskom jugoistoku zemlje i uhvaćen živ.
Če Gevara je pogubljen u selu La Higuera 9. oktobra 1967., dan nakon hapšenja bez ikakvog suđenja.
A, legenda o Čeu živi večno…
Komentari (0)