Životna priča američkog "kralja kobasica" počela je 27. decembra 1845. godine, u Vestfaliji, gde je rođen kao četvrto dete Kristijana i Margarete Litgert. Otac se bavio štavljenom kožom i Adolf je izučio zanat, a 1865. se sa 30 dolara u džepu ukrcao u brod za SAD. Iz NJujorka, otputovao je u Čikago.
Adolf je promenio prezime u Lojtgert i radio je u štavionicama, pa je za nekoliko godina uštedeo 4.000 dolara, što je bilo dovoljno da počne sopstveni biznis. Osnovao je kobasičarsku kompaniju 1879. godine. Oženio je Karolinu Repke i dobio prvog sina Arnolda. Kada je Karolina umrla na porođaju, jedva dva meseca kasnije, oženio je deset godina mlađu Lujzu.
Adolf Lojtgert radio je naporno, ali je imao tešku narav i nekontrolisane izlive besa, pa je bio evidentiran kod policije. Pretio je nekom Ircu, koji je duvan za žvakanje pljuvao na pod, da će mu ga "ugurati u grlo ako to još jednom učini". Čovek je kasnije pronađen u blizini lokala, ugušen, ali se Adolf izvukao u nedostatku dokaza.
Burma krunski dokaz
Lujza je za venčanje dobila 14 karatni prsten, duplo teži od uobičajenih, sa ugraviranim inicijalima "L.L." - Lujza Lojtgert. Taj prsten postaće jedan od ključnih dokaza da je stradala od ruke svog supružnika 1. maja 1897. godine.
Od male kobasičarske kompanije Lojtgert je 1892. godine podigao petospratnu fabriku, a pored nje trospratnu kuću, u kraju sa mnogo Nemaca. Bio je nekrunisani američki "kralja kobasica". Međutim, hteo je da bude "svetski", pa se upustio u partnerske kombinacije sa sumnjivim osobama. Kada je banka odbila da mu odobri kredit, našao se u finansijskim nevoljama.
Od male kobasičarske kompanije Lojtgert je 1892. godine podigao petospratnu fabriku, a pored nje trospratnu kuću, u kraju sa mnogo Nemaca. Bio je nekrunisani američki "kralja kobasica". Međutim, hteo je da bude "svetski", pa se upustio u partnerske kombinacije sa sumnjivim osobama. Kada je banka odbila da mu odobri kredit, našao se u finansijskim nevoljama.
Lujza i Adolf tada nisu živeli u ljubavi i često su se svađali, pa je Adolf preselio "spavaću sobu" u fabriku. U nju niko nije imao pristup osim njega i ljubavnica koje je dovodio, a među njima je bila i kućna sluškinja Meri Simerling, Lujzina nećaka.
Lujzina rečenica: "Šta sam ti ja govorila!?", bila je dovoljna da je uhvati za vrat i gotovo zadavi. Pustio je samo zato jer su se, privučeni vriskom, na prozoru pojavili susedi.
Došao je kobni 1. maj 1897. godine i Adolf je rešio da plan sprovede u delo. Prethodno je nabavio 170 kilograma kaustične sode i 22 kilograma arsenikove kiseline, i zadužio radnike da to sipaju u veliko bure u podrumu. Stražara Frenka Bialka poslao kući.
Te subotnje večeri, Lujza, plavuša sa punđom čekala je u kuhinji Luisa da se vrati iz cirkusa. Kada se te večeri vratio iz nabavke nabavke, Bialk je primetio da je fabrička peć upaljena.Ujutro je Adolf Bilaku rekao da u podrumu počisti pod od prosute kiseline.
Dečaci su ujutro pitali gde im je majka. On je, doručkujući, mirno odgovorio da je otišla da poseti sestru Vilhelminu. To je rekao i njenom bratu Didrihu Biknese koji u to nije poverovao i nestanak Lujze Lojtgert prijavio je policiji.
Za slučaj je bio zadužen Herman Šojtler i detektivi su se raspitivali, dok im jedan od radnika fabrike, Vilhelm Fulpek nije rekao da je video Adolfa i Lujzu kako ulaze u fabriku.
Nakon što su u podrumu fabrike ispitali sadržaj bačve užasnog mirisa, jedan od detektiva je štapom našao dva prstena, od kojih je jedan bio zlatni, sa inicijalima "L.L.". Otkrili su i fragmente kostiju. Adolf Lojtgert je 15. maja uhapšen i optužen za ubistvo supruge.
Vest da je "kralj kobasica" ubio svoju ženu u fabrici, šokirala je Ameriku, a zbog glasina da ju je "preradio u kobasice", dovela je momentalno do gotovo potpunog pada njihove prodaje.
Porota je bila jedinstvena da je Adolf Lojtgert kriv i dobio je doživotnu robiju. Tada Adolf je posle godinu i po dana Državnoj kaznionici Ilinoisa umro.
Mnogi su tvrdili da svakog 1. maja viđaju duh Lujze Lojtgert na mestu na kojem je živela. Fabrika je posle suđenja prodata i služila je kao magacin, a onda je 1904. godine izbio požar baš na mestu gde se nalazila bačva sa kiselinom. Zgrada je obnovljena i više puta je menjala vlasnika i namenu, da bi konačno, 1999, sto godina posle smrti Adolfa Lojtgerta, bila preuređena u stambenu zgradu. Neki tvrde da sablast njegove supruge još tumara Notvest Sajdom.
Komentari (0)