Za početak, samo dozvola za penjanje alpinističke ekspedicije na Mont Everest košta celih 70.000 dolara.

Dozvola se izdaje ekspedicijama koje broje između sedam i deset ljudi, odnosno 10.000 po osobi.

Ako, s druge strane, neko želi samostalno da se penje, onda dozvola košta 25.000 američkih novčanica.

Novac koji ovako zaradi nepalska vlada usmerava na održavanje najvišeg planinskog vrha na svetu.

Dozvola je takođe i zvanični dokaz da je neko išao na Mont Everest, a dok su tamo ona je alpinistima i svojevrsna boravišna dozvola.

Dozvola obezbeđuje i da vam nepalske vlasti priskoče u pomoć ukoliko se nađete u nevolji.

S druge strane, pomoć ne mogu da očekuju oni koji je nemaju, pošto to samo po sebi podrazumeva da su ilegalno došli.

U cenu dozvole uračunati su i oficiri za vezu koji se nalazeu raznim kampovima na putu ka vrhu. Oni pomažu alpinistima da koriste uređaje za komunikaciju, dođu do vremenskih prognoza i proveravaju da li se svi pridržavaju rasporeda penjanja, pošto posle 18 sati uspon nije dozvoljen.

Kada se dozvoli dodaju i ostali troškovi, poput vodiča, dodatkih boca sa kiseonikom, šatora i ostalih potrepština, cena uspona na Mont Everest lako može da premaši 200.000 dolara.

Primera radi, boca kiseonika košta između 300 i 400 dolara, a svaki član ekspedicije trebalo bi da ima pet do šest komada.