Čuvena Hemingvejeva blic-priča u formi oglasa je po legendi nastala zbog opklade među prijateljima piscima, u kafani. Napisana je na salveti, koja je zatim dodavana oko stola i donela piscu po deset dolara od svakoga ko nije verovao da je moguće u svega šest reči – napisati smislenu priču, koja još može i da rasplače.

Na salveti je pisalo: "Na prodaju dečije cipelice, nikada nošene."

Genijalni Hemingvej je ovom pričom otvorio vrata takozvanoj blic-fikciji (fleš fikciji). Reč je jezgrovitim pričama za koje je upotrebljen najmanji mogući broj reči. Literatura se tako prilagodila savremenom senzibilitetu i – manjku vremena za lepu reč. Modernog čoveka ipak i dalje interesuje književnost, ali mu pažnja traje kratko, pa je potrebno u što sažetiju formu zgusnuti što više: više smisla, više fabule, više osećanja.

Jedan od aktuelnih tipova fleš fikcije je i tviteratura. U pitanju su priče koje nemaju više od 140 karaktera (slova, uključujući razmake), na koliko je ograničen jedan tvit.

Najekstremnija vrsta su priče od šest reči, divan primer veličanstvene moći jezika da kroz izuzetno malo reči prenese snažne emocije, baš kao u poeziji.