Sveta Gora jedno je od retkih mesta na svetu gde se živi jedan potpuno drugačiji život u odnosu na moderno društvo.
Samo monasi imaju pravo da žive na Svetog Gori. Danas ih ima oko 2500. Posetioci su dobrodošli, sve dok su muškog pola. Naime, još davne 442. godine je posebnim zakonom Avato, ženama zabranjen pristup Svetog Gori. Predanje kaže da je ćerka Teodosija Velikog tada posetila manastir Vatoped, a iz ikone se čuo glas Bogorodice koji joj je naredio da odstupi. Taj zakon važi i danas, a ne odnosi se samo na ljude već i na životinje!
Da li ste vernik?
Monasi dobijaju pravo samostalne uprave na Atosu 963. godine, i od tog trenutka se njihov broj povećava, a pored grčkih se javljaju i slovenski monasi: ruski, srpski i bugarski. Čak i po propasti Vizantije, u doba turske vladavine, Sveta Gora je očuvala slobodu vere i samoupravu.
Danas na Svetoj Gori postoji 20 manastira. Ukoliko broj monaha u manastiru padne ispod 7, on postaje grčki. Svaki od manastira bira svog predstavnika u opštini, u kojoj se bira prot, starešina Svete Gore. Iznad opštine je Sveta epistasija, vlada, sa 4 predstavnika iz 4 najvažnija manastira: Lavre, Vatopeda, Ivirona i Hilandara. Glavni pečat je rasečen na četiri dela, i svaki od ovih manastira ima po jedan deo pečata.
Vrhovna samouprava i sud se nalaze na Kareji. To je prestonica Svete Gore. Reč kareja znači orah. U Kareji su konaci svih manastira, pošta, telegraf, carina, lučna i policijska uprava, prodavnice, ambulanta, restoran i pekara.
Sveta Gora je jedino mesto na svetu gde niko ne može da plati obrok ni prenoćište. Monasi će svakoga nahraniti i naći mu mesto da prespava (mnogi manastiri imaju prostorije za goste). Jedino što možete je da manastiru ostavite prilog, u skladu sa svojim željama i mogućnostima.
Posetioci česti žele da posete najvišu tačku Svete Gore a to je Krst Svetog Atanasija Velikog, postavljen na 2033 metra nadmorske visine. Dolazak do vrha Svete Gore je mali planinarski podvig, posebno za one koji nisu planinari. Uspon je zahtevan, stene oštre, šume se proređuju i na kraju više nema drveća, pa ni hlada. Neki od podvižnika se po oštrim stenama penju bosi. Na samom vrhu Svete Gore je mala crkva u čast Svetog Preobraženja. Upravo se na Preobraženje litija tradicionalno penje na Atos, gde se mnogi monasi i poklonici pričešćuju i zajedno mole.
Kako na Svetoj Gori ne važe svetovni zakoni, ni vreme se ne meri na isti način. Iako žive usred Grčke, Svetogorci dane broje po starom, julijanskom kalendaru. Ali, oni ne broje samo dane na stari način, već i sate! U zvaničnoj upotrebi je vizantijsko računanje vremena, po kom dan počinje zalaskom sunca. To znači da se "pasulj za ručak" zapravo jede u prepodnevnim časovima. Jedino manastiri Vatoped i Iviron više ne računaju vreme na taj način.
Srpski manastir na Svetoj Gori je Hilandar, osnovan pre više od 800 godina, i jedan je od 4 glavna svetogorska manastira. Smatra se da je vrednost hilandarske riznice veća od svih ostalih dragocenosti u srpskom posedu zajedno. Hilandarska biblioteka je osnovana kada i manastir. U ovom centru srpske duhovnosti se nalazi jedna od najbrojnijih zbirki slovenskih rukopisa. Tu su čuvani Hilandarski listići, Marijin kodeks, Miroslavljevo jevanđelje, Vukanovo jevanđelje, Radoslavljevo jevanđelje, a pretpostavlja se i Sinajski psaltir.
Komentari (0)