Bio je zabrinut ekološkim problemom svoje države i hteo je tu nešto da promeni.

Budući da su živeli u delu Kine u kome preovlađuje pustinja i koji nije dostupan automobilima "Unutrašnja Mongolija" delovala mu je kao idelno tlo za pošumljavanje i ostvarivanje svog sna.

Nažalost ubrzo je poginuo u saobraćajnoj nesreći.

Njegova majka Ji Jiefang dala je sebi zadatak da ispuni želju sina, pa je 20 godina neprekidno sadila drveće u pustinji u automnoj regiji Unutrašnja Mongolija. Ona je kroz sadnju drveća želela da posadi seme nade za one koji su iskusili gubitak deteta.

U cilju pošumljavanja prodala je kuću u Šangaju i još neke materijalne stvari, takođe joj je i polisa osiguranja njenog sina pomogla da kupi mnogo semenki i pribora za rad. Rekla je da novac ne može da ponese sa sobom, ali da će drveće ipak ostati i zajedno sa mužem osnovala čitavu organizaciju koja ima cilj da što više ozeleni Kinu.